Jednom se u ove naše dane našao andergraund klinac koji je čitao o ustaškim zverstvima u logoru Jasenovac. Bila je vizija ili ko zna šta…
Toliko se zaneo tim da nije mogao da prestane. Pročitao je tomove knjiga domaćih i stranih autora i punio se bijesom. Sve to najviše prema jednom mladom tada čovjeku, koji je bio strah i trepet u logoru, V.M.L
Čitajući sve knjige o Jasenovcu, ovaj hevi metalac i panker, želio je žarko osvetu. Kako se situacija iznenada promijenila.
Dok je Vjekoslav klao na najmonstruozniji način ljude, muškarce, žene i djecu, ovaj momak, neznani junak je želio da ga zakolje zgrozivši se sa tim svim.
Već kad je izveo jednu srpsku djevojku i grupa ustaša je silovala i masakrila pred svima, pred logorašima i pred stražarima i ostalim osobljem, čak i pred nekim časnim sestrama, u njemu se uzbuktalo nevjerovatni bijes. Bijes bez mjere. Toliko je imao želju da pokolje silovatelje i nekrofile, jer su nesrećnu djevojku silovali i nakon što je umrla, da se kidao, ali ništa nije mogao osim da gleda. Jer, to je bila samo mračna vizija, da se razumijemo bez ikakvih droga.
Poslije toga su izvodili mnoge zatvorenike i činili monstruoznosti nad njima. Naš junak nije znao kako da spriječi sve to, jer bio je nevidljiv.
Završilo se konačno sve. Predahnuo je. Dugo nije mogao da dođe sebi.
Završilo se konačno sve. Predahnuo je. Dugo nije mogao da dođe sebi. Kad se malo pribrao, sjetio se osvete. Napisaće knjigu u svom stilu, gdje osuđuje sve te monstrume. Slično bi bilo kao kod benda Slayer u pjesmi ,,Angel of Death“, ali ovaj put obrnuto. Gdje se zločinci ne slave, nego njihovo surovo kažnjavanje, ali trebalo je da nađe put do ciljne publike. Znao je kako.
Počeo je detaljno da čita sva dokumenta o ustašama, kako onih protiv i za njih, iako se na momente punio bijesom, trudio se da ostane hladne glave i srca. Kako je skupljao potrebnu količinu informacija tako je te događaje opisivao u knjizi. Ali ne na uobičajan način. Sve je bilo brutalno.
Brutalno je opisao smrt Pavelića i Maksa Luburića
Ali brutalno je opisao i Pavelićevo bjekstvo u ženskoj odjeći, njegovo ubistvo, a posebno Maksa Luburića. Fikcija je radila svoje.
Knjiga je zaista postala popularna i to kod ne nacionalističkih ozbiljnih autora nego kod hevi metalaca. Prevedena je na strane jezike, a jedna strana blek metal grupa je opjevala Maksovo ubistvo sa svim detaljima. Ispade metal muzika savršeno sredstvo za osvetu.
Slično kao što je glumac Ted Levin u jednom filmu gdje glumi brata Mikija Rurka, na kraju filma izvježbano i potpuno neočekivano ubio njegovog ubicu prezavši mu vrat sa riječima ,,ovo je osveta“.
