Ova knjiga je izuzetno važan istorijski dokument i vjerovatno najkompetentniji budući da govori o broju žrtava u logoru istrebljenja Jasenovac i svakako je kao izvor najtemeljniji jer je urađena neposredno poslije Drugog svjetskog rata i objavljena 1946. godine.
Koliki je zapravo broj žrtava logora Jasenovac?
Članovi „Zemaljske Komisije Hrvatske“, kao dio „Državne Komisije FNRJ za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača protiv naroda i narodnosti FNRJ“ (pun naziv), ustanovili su da je broj žrtava 600 000, iako je prvobitna procjena bila 840 000, ali je očigledno iz političkih razloga taj broj bio smanjen na 600 000.
Sa tim nalazima, tročlana delegacija FNRJ koju je predvodio dr Albert Vajs, odlazi na suđenje nacističkim ratnim zločincima u Nirnberg (koje je trajalo godinu dana, do kraja 1946. godine).
Nirnberški sud i zvaničan broj žrtava
I poslije prezentacije Alberta Vajsa, Nirnberški sud je ZVANIČNO UTVRDIO I NAVEO U SVE ČETIRI KNJIGE SA SUĐENJA DA JE BROJ ŽRTAVA JASENOVCA 700 000.
Na osnovu tog broja donošene su presude Nirnberškog suda te je svaka dalja diskusija o broju žrtava sa ciljem umanjivanja broja stradalih ujedno i osporavanje presuda u Nirnbergu što spada u međunarodno krivično djelo!
Vajsova sumnja o političkim motivima
Najbližim prijateljima a između ostalih i akademiku Vladimiru Dodijeru, Albert Vajs se požalio da smatra da je Tito namjerno poslao samo tročlanu delegaciju u Nirnberg, iako je po broju žrtava, procentualno posmatrano, Jugoslavija bila zajedno sa SSSR – najveća žrtva Drugog svjetskog rata, sa minimum 1 700 000 žrtava.
Vajs je iskazao ove sumnje jer je stekao utisak da je Titov cilj bio da se što je više moguće minimizira broj zločina počinjenih unutar FNRJ za vrijeme rata, kao i da se umanji broj registrovanih ratnih zločinaca „jugoslovenskog“ (tačnije hrvatskog) porijekla od 65 000.
Zaštita nekih ratnih zločinaca
Neke od najvećih ratnih zločinaca, Tito je i lično zaštitio i odbio da isporuči, poput Amina Muftije (duhovnog inspiratora zločina dvije SS muslimanske divizije), kojeg je Izrael tražio da bude isporučen 1956. godine.
Da je to baš tako, Tito je ubrzo potvrdio, raspustivši i ukinuvši „Državnu Komisiju FNRJ za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača“ te je već od 1948. godine čitav posao bio povjeren samo jednom čovjeku – Državnom tužiocu, koji je prije svega bio zadužen za „traženje ratnih zločinaca“ i predstavnik tadašnje Jugoslavije pri Komisiji za ratne zločine UN.
Nedostatak efikasnosti FNRJ u izručenju ratnih zločinaca
Međutim, FNRJ nije ni tražila ni dobila nijednog ratnog zločinca sa liste UN (osim druge liste koju je državni tužilac po nalogu komunističke partije poslao tražeći četnike kojih je 139 isporučeno).
Samo 20 godina poslije Drugog svjetskog rata, 1965. godine, Tito je ZVANIČNO proglasio „opštu amnestiju“ za 65 000 ratnih zločinaca (Hrvata, Muslimana i Šiptara)…
Autor: Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača
Naziv: Zločini u logoru Jasenovac
Godina izdavanja: 2013. / reprint 1946.
Broj stranica: 84
Jezik: Srpski
Izdavač: Javna ustanova „Spomen-područje Donja Gradina“
Tiraž: 500
ISBN 978-99955-768-0-6
COBISS.RS-ID 3657240
