U junskom broju revije Istok iz 2001 godine, objavljen je intervju sa Jovanom Plamencem povodom njegovog prelaska iz novinarske profesije u svešteničku, i tom prilikom je ispričao kako je otkrio mošti sv. Jovana Vladimira, prvog srpskog svetitelja, koga slavimo 4. juna.
Evo odlomka iz intervjua:
„Novu godinu 1991, dočekao sam u Albaniji. Javio sam se direktno u program Radio Bara. Bio je to prvi izveštaj jednog stranog novinara iz još uvijek zatvorene zemlje. No, to medijsko probijanje nije bilo najvažniji momenat mog boravka u Albaniji. Na tom putovanju, našao sam mošti prvog srpskog svetitelja, sv. Jovana Vladimira.
Do tada su svi mislili da su mošti sv. Jovana Vladimira u Šin Đonu kod Elbasana, kako je pisalo u knjigama, a i sami naziv toponima Šin Đon u prevodu glasi Sveti Jovan. No, nakon svađe Josipa Broza i Envera Hodže, niko od Srba nije bio tamo da tu činjenicu potvrdi.
Mošti sv. Jovana Vladimira pronašao sam u crkvi sv. Marije u Elbasanu! Uz pomoć jednog mladog Albanca koji je odrastao u Švajcarskoj, ali je znao i albanski i srpski jezik, našao sam porodicu koja je čuvala ključ od crkve.
Mošti su bile u drvenom kivotiću, nabacane i prekrivene starom vunom
Mošti su bile u drvenom kivotiću, nabacane, prekrivene nekom starom vunom, kao iz jorgana. Kivotić je stajao na sred crkve, na rasklimatanom stolu. Ikonostas u crkvi, velikoj po dimenzijama, bio je polomljen. Među moštima nije bilo lobanje.
No, lobanju ću nepune dvije godine pronaći na Svetoj Gori, u bugarskom manastiru Zograf. Pa, logično, Jovana Vladimira ubio je u Prespi brat od strica njegove supruge Kosare, bratanić bugarskog cara Samuila. Odrubio mu je glavu. Kada je Kosari predao tijelo, glavu je zadržao. Tako je ostala kod Bugara. I to je bila novost za našu Crkvu.
Kada sam prošle godine u septembru išao sa mojim sinovima Krstom i Mihailom na Hilandar, otišli smo pješke do Zografa. Naumili smo da cjelivamo glavu sv. Jovana Vladimira. Ali, nije nam se dalo. U toku je bio sabor igumana svih svetogorskih manastira na kojem je bio i iguman Zografa kod kojeg su bili ključevi od vitrine u kojoj su bile mošti.“
Za vrijeme Vladimirove vladavine vođen je dugotrajni rat između Vizantije i Samuilovog carstva. Vladimir je bio u dobrim odnosima sa Vizantijom, što mu nije pomoglo da sačuva svoju zemlju i sebe od cara Samuila koji je Duklju osvojio 1010. godine a kneza Vladimira utamničio iako mu je bio zet.
Vladimir je ubijen 4. juna 1016. godine. Odrubljena mu je glava ispred crkve u Prespi carskoj prestonici. Kosara je prenijela mošti u manastir Prečista Krajinska. Od 1381. godine mošti su čuvane u Elbasanu, a od 1995 godine u pravoslavnoj sabornoj crkvi u Tirani.
Vladimirov krst, za koji se vjeruje da ga je držao u rukama u trenucima pogubljenja, čuva porodica Andrović iz Mikulića kod Bara. Svake godine na Trojičin dan iznosi se pred litijom na vrh planine Rumije.
Donko Rakočević
Fejsbuk
