Besjeda blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija u Cetinjskom manastiru, 10. decembar 2006. godine
U ime Oca, i Sina i Svetoga Duha.
U svetom Božijem Otkrivenju koje su zapisali sveti Božiji ljudi, nadahnuti Duhom Božijim – sveti proroci, sveti apostoli i svi oni koji su, kroz vijekove, Boga vidjeli, Boga gledali, Bogu ugodili – sadržane su one najdublje istine o ovom svijetu u kome mi živimo, o nama ljudima, o našoj istoriji, bilo da se radi o istoriji cijeloga čovječanstva, bilo da se radi o istoriji svakog pojedinca. U svetom Otkrivenju sve je zapisano, sve je otkriveno i sve je javljeno i sve je prisutno ono što se događalo, ono što se kroz istoriju zbivalo. Tamo je sadržano ono što smo mi bili i što bivamo, a i svijet u kome živimo i ono što jesmo i ono što ćemo biti – najdublje istine života.
Tako i u onom današnjem odlomku koji smo čitali, od apostola i jevanđelista Luke, ukazuje nam se na veliku istinu života. Gospod prostim jezikom, nenametljivim, u vidu priča, nam ukazuje na ono što je najbitnije, što je najvažnije. Pa će reći: U ovu noć uzeću dušu tvoju, a ono što si pripremio, kome će ostati? To govori Gospod onome čovjeku kome je rodila njiva, koji se pitao šta da radi sa tolikim žitom i tolikim rodom, pa se domislio: Razoriću stare žitnice, sagradiću nove. Tako je i uradio. Pa ću onda sebi reći: Dušo moja, sjedi, jedi i pij i veseli se. I onda mu se javila Riječ Božija, Gospod mu se javio, pa će reći: Sve to što si spremio u svoje žitnice, svo tvoje bogatstvo, šta će biti sa njim ako ja dođem ove noći pa uzmem dušu tvoju? I dodaje Gospod: Tako biva onima koji sebe teku, a koji se ne bogate Bogom.
Kratka priča, jednostavna, da ne kažem djetinja priča, ali toliko sadržana i toliko istinita! U njoj je sadržano naše ljudsko ponašanje. Postoji duboka čežnja u nama ljudima da radimo ovako kao što je radio ovaj čovjek, ovaj domaćin: da sabiramo sebi blaga ovdje na zemlji, da stvaramo žitnice svoje i da mislimo da u tom blagu, u tim žitnicima, u tome što stičemo ovdje na zemlji, da je u tome krajnji cilj našega života, da zadobijemo bogatstvo ovdje i onda da sjedimo i da se veselimo. Koliko danas ima ljudi koji postavljaju kao jedini cilj svoga života upravo sticanje bogatstva, ne zato što je nepotrebno bogatstvo čovjeku, Bog je tako udesio da je čovjeku neophodno da stiče, da radi, da svoj život obezbjeđuje ovdje na zemlji, svoj tjelesni život. Sve je to potrebno čovjeku, zna Bog da je to čovjeku potrebno. Zna Bog zato što je Bog i stvorio čovjeka i dao mu je darove da može da radi, da djela, da stvara, da bi mogao da stekne i da bi onda mogao da obezbjedi svoj život, da sagradi sebi dom i svojoj djeci. Sve je to svima jasno.
Ali, kada čovjek pomisli u svome srcu da je to jedini cilj njegovog postojanja ovdje na zemlji, onda počinje čovjekova nesreća i čovjekovo bezumlje. I mnogi tako danas se otimaju, otimaju i od drugih da bi stekli bogatstvo. Koliko je onih, i kod nas i na drugim mjestima, koji su preko noći postali milijarderi, koji ulažu svu svoju snagu, sav svoj razum ulažu da bi sticali i zadobili, bilo na pošten, bilo na nepošten način. Svaki od njih, poput ovoga domaćina iz jevanđeljske priče, negdje dublje u sebi misli: Napraviću velike žitnice, napraviću banke, napraviću velike zgrade, steći ću veliko imanje i onda ću da sjednem, da živim i da se veselim. Ali, prije ili kasnije, svaki bez obzira ko bio, svaki od njih i svaki od nas, naći će se pred ovim pitanjem: Šta ako ove noći uzmem dušu tvoju? Šta ako ove noći dođe anđeo smrti, šta će biti sa svim onim što si ti sticao i što si zadobijao?
Ovih dana je izašla jedna divna knjižica od jednog monaha sada, Arsenija, iz jednog od naših manastira, pod nazivom: „Bog i rokenrol“. Jedan mladić, a nije jedini, koliko je drugih bilo i koliko ih sada ima, koji krenu tim putem, takvih zadovoljstava, smatrajući da će u igri i veselju, zasićenju svojih tjelesnih strasti i pohota, da će u tome naći punoću svoga života i zemaljske i nebeske radosti. Opisuje, ovaj monah, svoje drugove sa velikom tugom, sa kojima je krenuo, kao moderan mladić, da preko savremene muzike, da preko narkotika, da preko zadovoljavanja tjelesnih svojih strasti postigne punoću ljubavi, punoću života. I opisuje jednog po jednog od svojih drugova, čiji je kraj bio propadanje i raspadanje i, konačno, smrt, poimenice navodi svoje drugove sa dubokom tugom, blagodareći Bogu što ga je, poslije lutanja do Pariza, do Njujorka, do Londona, Bog prizvao, blagodareći, sigurno, molitvama njegovih roditelja. Što ga je vratio, što ga je osvjestio i što se vratio na put Gospodnji i shvatio dublji smisao svoga života, tugujući za svojim drugovima i drugaricama, među kojima navodi i imena u nedavnoj prošlosti uglednih ljudi, koji su, upravljajući ovom zemljom, završili u raspadanju, bludu, narkoticima i koji su prerano, svi do jednoga, poubijani.
Tako biva onima koji teku sebi, koji misle da je svo bogatstvo u tjelesnom bogatstvu i da je svo zdravlje u tjelesnom zdravlju i koji misle da je jedini život ovaj život tu koji živimo, ovaj prolazni život, koji misle da Boga nema, da savjesti nema, da vječnog života nema! Jedna od najstrašnijih bolesti današnjeg, savremenog čovjeka jeste upravo ta bolest izgubljenog dubljeg smisla života i izgubljene vjere u vječni, neprolazni, besmrtni čovjekov život! Strašna bolest od koje oboljeva savremeno čovječanstvo, strašni otrov koji je zasljepio i zasljepljuje ljudska srca, naročito srca mladih ljudi, još nezrelih, koji se bogate ne u Bogu, ne priznajući Boga, nego misleći da je bogatstvo ovozemaljsko i da je ovaj život jedini život. Jedi, pij i veseli se – kao što je govorio ovaj iz jevanđeljske priče.
Sigurno, sve ovo što imamo u sebi i oko nas, sve su to divni i čudesni Božji darovi nama ljudima da bi zajedništvom jedni sa drugima, da bi u zajednici i hraneći se Božijim darovima iz prirode, da bi živjeli ovdje na zemlji, da bi se radovali, ali ne da bi to obogotvorili i ne da bi sebe obogotvorili! Nego da bi kroz sebe i kroz te božanske darove, kroz prirodu u kojoj se rađamo i darove kojima nas Bog obdaruje, da bi saznali, da bi shvatili, da bi pojmili dublju tajnu našega života, našega rađanja, našega smisla, dublju tajnu ovoga svijeta u kome živimo. Sve što imamo i što jesmo jeste čudesni božanski dar, jeste istinito, jeste dobro, jeste blagosloveno, jeste ljepota Božija, jeste bogatstvo, ali nije to ono krajnje bogatstvo radi koga je čovjek stvoren, nego je to samo ono preko čega i čime je čovjek prizvan da zadobija vječno i neprolazno bogatstvo.
Zašto mi Sloveni, mi Srbi, imamo naziv za Savršenoga i Neizrecivoga, imamo naziv Bog? Upravo zato što je u Njemu bogatstvo. I svako bogatstvo iz Njegovog imena izrasta, iz Božijeg imena i samo je bogat onaj koji je u Bogu, koji je Bogom bogat! Koji zemno bogatstvo, zemna dobra, sebe kao zemno dobro, osvijetli, prosvijetli i ispuni živim i vječnim Bogom. Koji sve ono što jesmo i što imamo, i što želimo da budemo, osveštaju imenom Božijim, tako da sve što se događa na zemlji dobija vječni smisao. Iako je privremeno i rođenje naše na zemlji, ono dobija vječni i neprolazni smisao i svako događanje sa nama u našem životu dobija vječni i neprolazni smisao! Ono što je dobro, što je Božije, ono se obogaćuje živim i vječnim Bogom. Ono što je zlo, što je nečasno, što je nečisto, što je zloupotreba božanskih dobara i božanskih darova, to propada, to se raspada, to nestaje, to se pretvara u ništavilo prije ili kasnije.
Tako mala priča jevanđeljska, tako velika istina sadržana. Ove noći uzeću dušu tvoju, a sve što si sticao za koga si onda sticao? Tako biva onima koji teku sebi i koji se ne bogate Bogom.
Neka bi nas Gospod, molitvama svetih Svojih, prosvijetlio, tako da sve što imamo, što jesmo i što činimo ovdje, da osvijetlimo i da prosvijetlimo tom božanskom svjetlošću, tom božanskom istinom, i sve ono što jesmo i što imamo, i naš zemaljski život, da bi dobilo istinskog i pravog smisla i da bi naše sabiranje bilo sabiranje sa Bogom, sabiranje u vječne žitnice Božije, u žitnice Carstva nebeskoga, a ne u ove prolazne žitnice, koje su samo priprema za Carstvo nebesko.
Gospodu našem, divnome u svetima Svojim, divnom u svetim riječima Svojim, u Otkrivenju Svojem, neka je slava i hvala u vijekove vijekova. Amin.
