Mitrovdanska ofanziva 1992. godine je vladiku Atanasija zatekla u Grčkoj. Čim je tog jutra saznao šta se dešava, odmah se vratio u Hercegovinu.
Već sutradan je bio na Vranjevićima, gde je bio jedan od najtežih ratnih položaja. Brojne fotografije iz najtežih ratnih vremena svedoče o delima i veličini vladike Atanasija koga će Hercegovina večno pamtiti.
Nije bilo deteta u Nevesinju kojem nije pomogao. Nije bilo ranjenika kojeg nije obišao. Obezbedio je velike humanitarne pomoći iz Grčke i dijaspore. Zahvaljujući njemu u Hercegovinu za vrijeme rata je dolazio mitropolit Amfilohije i mitropolit američki Irinej Kovačević.
Episkop Atanasije Jevtić za zahumsko-hercegovačkog vladiku ustoličen je na Vidovdan 1992. godine u Sabornom hramu Svetog Preobraženja Gospodnjeg u Trebinju. Bio je najvoljeniji vladika, duhovni otac i ponos Hercegovine.
Vojnici o vladiki Atanasiju
Jedan od ratnih komandanata Nevesinje brigade Ranko Prodanović povodom smrti vladike Atanasija rekao je da je bio najveći prijatelj koga je Hercegovina imala.
”Uvijek je bio uz svoj narod. U Hercegovinu je došao kada je bilo najteže – na samom početku rata. I dok je bio živ govorio sam da je samo Bog dao da u to kritično vrijeme on dođe za episkopa. 99 posto svog vremena provodio je s narodom i u ratu s vojskom. Ponekad sam se pitao je li moguće da neko ko nije iz Hercegovine voli više Hercegovinu od Hercegovaca”, kaže Prodanović.
Priseća se da nije bilo položaja gdje vladika Atanasije nije bio.
”Nije bilo položaja u Hercegovačkom korpusu gdje nije bio da popriča sa borcima, da ih ohrabri kako je samo on znao”, kaže Prodanović.
Ratni komandant Druge lake pješadijske brigade Boro Antelj s tugom se sjeća mnogih dana provedenih s vladikom Atanasijem koga je poznavao od 1981. godine.
”Nakon majskog Sabora SPC-a 1992. na kome je izabran za vladiku hercegovačkog dočekao sam ga u Podgorici na aerodromu. Postao je tada naš otac. Na Boračkom jezeru je formirana Druga laka pješadijska brigada i Srpska opština Konjic od stanovništva sela Bijela, Borci, Boračko jezero, Kula, Čičevo i izbjeglica iz Mostara. Nije bilo razlike između vojske i naroda. Nismo imali opštinu, nikakvu infrastrukturu, firme, ništa. Vladika Atanasije je pomagao neprekidno. Obezbjedio je veliku humanitarne pomoći iz Grčke i dijaspore. Brinuo je o borcima, o narodu, posebnu brigu je imao za djecu, a posebno djecu poginulih boraca”, ističe Antelj.
