U Ukrajini se sve više govori o mirovnim pregovorima sa Rusijom. Predsednik Ukrajine Volodimir Zelenski u prošlosti je odbijao razgovore s aktuelnim ruskim vodstvom, te je čak izdao dekret prema kojem su razgovori s ruskim predsednikom Vladimirom Putinom potpuno isključeni.
Ali očigledno se situacija menja. Zelenski sada veruje da bi ruski predstavnici trebali biti prisutni na drugom „mirovnom samitu“ koji Ukrajina planira održati u novembru, piše Dojče Vele.
Je li vreme za pregovore?
Istovremeno, 44 posto Ukrajinaca u područjima iza linije fronta smatra da je vreme za početak službenih pregovora između Kijeva i Moskve. 35 posto ih je protiv, a 21 posto je neodlučno. To su rezultati ankete koju je proveo ukrajinski Istraživački centar Razumkov.
Ali prema tom ispitivanju javnog mnjenja Ukrajinci su kategorički protiv toga da Kijev ispuni nedavne Putinove uslove za okončanje rata. Gotovo 83 posto ispitanika odbacuje povlačenje ukrajinskih trupa iz delova regija Donjecka, Luganska, Hersona i Zaporožja. Odnosno delova koji nisu pod kontrolom Moskve. Oko 84 posto ispitanika je protiv ustupanja ovih teritorija Rusiji. Osim toga, 77 posto je protiv ukidanja svih zapadnih sankcija Rusiji.
Na pitanje koji je minimalni uslov za sklapanje mirovnog sporazuma s Rusijom, više od 51 posto je reklo da Ukrajina mora biti oslobođena od ruskih snaga u granicama iz 1991. Iako većina Ukrajinaca želi povratak u te granice, svaki drugi Ukrajinac (46 posto) smatra da nije sramota odbiti vojnu službu. Samo 29 posto ih o tome ima suprotno mišljenje, a 25 posto je neodlučno.
Što zbunjuje ukrajinsko društvo
„To pokazuje frustraciju stanovništva. Ljudi ne znaju kakve perspektive oni i sama zemlja imaju u uslovima rata. Upravo to signaliziraju takvi paradoksalni odgovori društva“, rekao je za Dojče Vele Oleh Sakjan, politikolog i suosnivač Nacionalne platforme za stabilnost i koheziju.
Velika spremnost na pregovore o miru, smatra on, pokazuje da su dosadašnji napori u mobilizovanju stanovništva i stvaranju jedinstva iscrpljeni jer su bili usmereni na kratki rat:
„Upali smo u dugi rat. Ni vlasti ni elite nisu ljudima ponudile viziju kako bi trebali živeti u Ukrajini u uslovima stalnog rata ili u opasnosti od rata“, smatra on.
Prema njegovom mišljenju, sve što je odgođeno „za vreme posle rata“, poput borbe protiv korupcije, nepotizma i neučinkovite administracije, počinje zabrinjavati Ukrajince. Jer, kaže, ljudima je postalo jasno da će rat još dugo trajati.
„Mobilizacija, zloupotreba ovlašćenja, energetska i ekonomska pitanja, fortifikacije na frontu i obrana. Sve je to trenutno izuzetno aktuelno za društvo, jer rat traje i ti problemi su nerešeni. Istovremeno, društvo želi pobedu, ali nije jasno kako se to može postići“, objašnjava Sakjan.
Ihor Rejterovič sa Univerziteta Taras Ševčenko u Kijevu napominje da ukrajinski predsednik već nekoliko meseci praktički ne spominje granice iz 1991. kao preduslov za mir s Rusijom, ali ne govori ni o novima. To zbunjuje ukrajinsko društvo, kaže stručnjak i naglašava:
„To znači da s jedne strane većina želi sve teritorije nazad. S druge strane polovina kaže da odbijanje vojne službe nije problem. Odgovori su ambivalentni. Zato se s tim morate pozabaviti i razmišljati o rešenju koje može ujediniti ukrajinsko društvo i s kojim ono može živeti“, kaže.
Kako živjeti u ratnim uslovima?
Kako bi pridobila podršku Ukrajinaca za svoje inicijative, vlada bi, prema njegovom mišljenju, trebala započeti otvoreni dijalog s društvom o budućnosti i razviti viziju kako nastaviti živeti u ratnim uslovima. Prema mišljenju stručnjaka, u proces donošenja odluka treba uključiti što više ljudi.
Pritom napominju da su ambivalentne reakcije na složene probleme normalna pojava za društva koje se nalazi u potpunoj neizvesnosti.
„Stalno se mora pratiti raspoloženje u javnosti. Mora se prepoznati dinamika kako bi se mogli pažljivo pripremiti za izazove“, objašnjava Mihajlo Miščenko iz Istraživačkog centra Razumkov.
Stručnjaci s kojima je razgovarao Dojče Vele su jedinstveni u tome da su ovakve ankete trenutno potrebne kako bi ukrajinsko vodstvo moglo jasno formulisati moguće opcije budućeg razvoja i u skladu s tim pripremiti drugi ‘mirovni samit‘. Prema njihovom mišljenju, te ankete bi uz to ukrajinskom vodstvu dale jake argumente za pregovore o mirovnom planu.
