Turska ga je 1869. godine protjerala u Malu Aziju, odakle je uz rusku pomoć stigao u Srbiju, pa na Cetinje, gdje se sukobio sa knjazom Nikolom. Bavio se politikom i širenjem ideja socijalizma, zbog čega je protjerivan i na kraju je smješten u ludnicu Požarevačkog zatvora, gdje je i umro. Radojko Pobratimović, Mi, Čovjek, P. Bosanac. To su sve pseudonimi narodnog učitelja, Vase Pelagića. Upisuje 1857. godine Bogosloviju u Beogradu a odlučuje se za poziv učitelja osnovne škole u Brčkom. Radi dalje nauke odlazi u Moskvu. Na tamošnjem uglednom Univerzitetu uči istoriju medicine, ekonomiju i istoriju. Čita filosofska djela vodećih pisaca, putopise, kritike. 1867. godine postaje upravnik Prve srpske pravoslavne bogoslovije u Banjaluci.
Pametan čovjek poput Vase je tako mogao na miru smišljati kako „podići revoluciju protiv Turaka„. Đaci škole i nastavnici su zaista bili „poput fitilja za ustanak“ koji bi oborio postojeći poredak u Bosni i oslobodio i ujedinio Srbe. Škola se održala u redu, radu i učenju. Vidjevši takav rad i zalaganje učitelja, narodu se omilio učitelj Pelagić. Opštine sa svih strana Bosne počinju od njega tražiti uputstva za škole, knjige, savjete. Pelagić je bio energičan i pravičan u radu, dobar govornik i ubjedljiv u svojim poslovima. Ali, to ga skupo koštalo. 1869. godine biva optužen da kritikuje turski režim u Bosni i prognan je u Kjutaju (mjesto u Maloj Aziji). Tamo je proveo godinu i po. Svojim znanjem i ponašanjem tamo zadobija povjerenje srpskog i ruskog konzula. Naučio je turski jezik prilično dobro i uz pomoć prijatelja bježi u Srbiju. U Srbiji biva prihvaćen kao borac za prosvjetu i oslobođenje srpsko. Izabran je za predsjednika Ujedinjene omladine srpske 1871. godine. Opet počinje slobodno pisati i govoriti. Vasa Pelagić smatra da sve što radi, radi po ubjeđenju – „za ujedinjenje srpsko„. Smatra da prava narodna vlada „ne bi smjela uzeti narodu slobodu štampe i slobodu udruživanja i poslovanja„. Dosta putuje u Crnu Goru, Zadar, Novi Sad, Prag.
Pokušava da što više pametnih ljudi privoli slobodi i jednakosti. Govori o važnosti slobode, razuma i slobodne volje, a protiv tiranije. Ne dozvoljava da mu se stavi „katanac na usta„. Svi su se zapitali – ili je Pelagić suviše pošten ili je lud, druge nema. Kako je narod duboko cijenio i poštovao njegovu iskrenost i ideje za slobodu i čestitost, tako je Vasa loše prolazio kod vlasti. Po povratku u naše krajeve učestvuje u bosanskom ustanku 1875. godine. Zatvaran je u ludnicu i osuđivan. Svoj život je okončao u požarevačkom kaznenom zatvoru 25. januara 1899. godine.
Pored čestih progonstava, zatočenja i strasne borbe za zdrav razum, Pelagić je bio veoma darovit, narodni pisac. Pisao je prostim i razgovjetnim jezikom. Knjiga „Narodni učitelj“ Vase Pelagića sastoji iz nekoliko cjelina i ovo je vjerovatno jedna od najvećih riznica ljekovitih recepata u čijoj je osnovi prirodni lijek kao rješenje šireg dijapazona bolesti. Znanje koju svaka porodica treba da ima u svojoj biblioteci ne samo radi liječenja bolesti, već i u prevenciji i poboljašnju kvaliteta života uopšte. Knjiga „Narodni učitelj“ je prvi put štampana 1879. godine, a po svojoj aktuelnosti nije nimalo zastarjelo niti prevaziđeno izdanje u ovoj tematici do danas.
