Ne očekuj da će ti biti vraćeno dobro za dobro… Naprotiv!
„Ovaj svijet u zlu leži…” kako reče pjesnik. To je činjenica koju moramo uvijek da imamo na umu ali to ne smije da nas obeshrabruje.
Mi smo zagledani u Boga, Njemu se molimo, Njemu služimo, Njega slušamo, od Njega očekujemo nagradu…
od ljudi ne!
Ljudi su takvi, ljudi su Hrista raspeli
Ljudi su takvi, ljudi su Hrista raspeli.
On, ne samo da je bio bez grijeha, nego je nebrojna dobra učinio i opet Ga raspeše. Ti hoćeš da činiš dobra djela a da ti to ljudi cijene i da te poštuju.
Nema šanse!
Sačekaće prvu priliku da te raspnu.
Da, oni kojima si činio dobra djela. Baš oni, oni najviše. Samo im jednom nemoj učiniti pa ćeš vidjeti.
Ili, pak, oni koji nikad ništa dobro nisu učinili. Oni jedva čekaju da peru svoju savjest napadajući one koji čine dobro.
Šta je tu čudno?
Uvijek je bilo tako i uvijek će biti. Čudan si ti ako misliš da nije tako.
Zato, kad se odlučiš da činiš dobra djela, da budeš uz nekoga, da nosiš, pomažeš… budi spreman i da stradaš.
Od ljudi se ne očekuje da će cijeniti i poštovati… niti da će uzvratiti.
E sad, najslađi dio i zaključak:
AMA, LJUDI SU NEVAŽNI!
ŠTA TE BRIGA ŠTA ONI MISLE!
BOG VIDI, BOG SUDI,
BOG DAJE, BOG NAGRAĐUJE!
Zato, čini dobra djela, daj sve od sebe, ne očekuj od ljudi pohvale, očekuj iskušenja… ali ne očajavaj, ne budi slabić, ne predaji se, budi jak, nastavi… jer…
Pa, Bog zna, Bog vidi… to ti je i više nego dovoljno.
Otac Bojan Krstanović
