Mnogi svetitelji su bili nepismeni, neki polupismeni, a drugi vrlo obrazovani. Ipak, svi su imali jedan cilj, put u Carstvo Nebesko. Svi oni su imali jedinstvenu mudrost u Bogu, koja se kod svakoga od njih odražavala na poseban način. Svaki je bio poput jedinstvenog cvijeta, koji nikad neće uvenuti.
Iako je mogao da se naslađuje ukusnim jelima, on se uzdržavao
Jedan od ljudi prostog porijekla i obrazovanja bijaše sveti Efrosinije. Međutim, on bijaše vrhunski kuvar, vrlo tražen. Iako je mogao da se naslađuje ukusnim jelima on se uzdržavao. Nakon odlaska u manastir on nastavi tamo sa svojim poslom. Sa razlikom što je u svijetu spremao vrhunska jela, a u manastiru osrednja, da se bratija ne bi suviše odavala stomakougađanju.
Sveti Efrosinije bijaše čovjek neizmjernog strpljenja, koji poput Svete Isidore Jurodive trpljaše uvrede, poniženja i druge neprijatnosti. Slično njoj je i završio svoj boravak u manastiru.
San jeromonaha iz Efrosinijeve bratije
Jednom jedan jerej iz bratije kojoj je pripadao i Sveti Efrosinije usnu san, gdje mu se pokaza rajsko naselje, a u njemu bijaše i Efrosinije.
On mu u snu dade tri jabuke, a ovaj probudivši se mišljaše da se radi samo o snu. Ali nađe one jabuke pored sebe. Ode u Crkvu, zatekne Svetog Efrosinija na jutarnjoj službi. Jerej ga zakle da mu kaže gdje je sinoć bio, na što mu ovaj kaza da je bio ondje gdje je bio on.
Jerej poslije službe pozove bratstvo, pokaza im one tri jabuke, ispriča im svoj san. Oni potom odoše da se poklone Božijem čovjeku, ali ga ne nađoše, jer Sveti Efrosinije pobježe iz manastira bojeći se slave ljudske.
Niko nije znao kuda je otišao. Ali ako mu je Raj bio lako dostupan, nije mu bilo teško da nađe novo prebivalište.
Neka nas Gospod Isus Hristos udostoji rajskih naselja molitvama Svetog Efrosinija.
