Više crnogorskih rodova s nekoliko hiljada čeljadi doselilo se 1714. godine na Glasinac kod Sarajeva. Bila su to bratstva Cuca, Bjelica, Ćeklića, Pješivaca, Bjelopavlića, Banjana, Nikšićana, Pivljana, Drobnjaka i dr.
Turske vlasti su ih, u stvari, ovdje prisilno naselile za kaznu zbog odmetništava i stalnih pljački po drumovima Crne Gore.
Pohod Numan-paše Ćuprilića
Bosanski namjesnik Numan-paša Ćuprilić dobio je naredbu da uspostavi red, što je ovaj i učinio vojnim pohodom. Tom prilikom je pohvatao odgovorne i kaznio ih, a ostale sa ženama i djecom dotjerao u Bosnu i odredio im Glasinac sa širom okolicom kao novo stanište.
Stradanje i deportacija stanovništva
3.000 lica, uglavnom žena i djece, zarobljeno je i naseljeno po zapustjelom Glasincu i okolo po Romaniji, gdje su bili pod budnim okom turskih vlasti. Naročito je satrvena Katunska nahija.
Šta o ovoj katastrofi govori mletački popis iz 1692. godine?
Šta je značila ova katastrofalna pogibija i razora najbolje govori mletački popis iz 1692. godine, po kome je u onovremenoj Crnoj Gori živjelo svega 12.418 stanovnika.
Dakle, ovdje već imamo podatke da je tokom napada Numan-paše poginulo 2.000 Crnogoraca, a oko 3.000 deportovano na Romaniju.
