ZNAMO LI KOLIKO ZAISTA VRIJEDIMO!?
Ovaj svijet, sa svim zlom koje u njemu počiva, trudi se neprestano da nam pokaže da smo nevažni, da smo niko i ništa, da smo obična trunka prašine.
Takvi smo potrebni ovome svijetu (čitaj: đavolu) da bismo bili poslušni, lišeni slobode a iznad svega istrgnuti iz naručja Božijeg.
Ako prihvatimo ovakvu sliku o sebi u velikoj smo opasnosti. Naš uspjeh ili neuspjeh zavisi od slike koju imamo o sebi; takođe, naše spasenje zavisi od toga znamo li ko smo i čiji smo.
Iz jednog takvog samoomalovažavajućeg odnosa nastaju svi naši problemi. Mnogi ljudi svjesno gaje bijednu sliku o sebi; svom imovinskom stanju, izgledu, poslu koji radimo, raznim sposobnostima… Rezultat toga je gubljenje povjerenja i sigurnosti u sebe. Puni smo sumnje i straha. Susrećemo se sa neprihvatanjem, odbacivanjem i prezirom okoline. Degradiramo svoja dostignuća a pohvale jednostavno ne prihvatamo. Ističemo svoje slabosti a ne talante od Boga nam darovane.
Najveći rušitelj zdrave slike o sebi je grijeh. Poslije grijeha osjećamo se bezvrijedno, počinjemo sebe da mrzimo i sami sebe osuđujemo. Zbog toga je bitno pokajanje.
Zbog toga je bitna molitva. Jer, samo Hristos koji nam sve prašta može nam dati naše pravo >ja< sa kojim možemo živjeti.
Takođe, neuspjeh u nečemu oblikuje našu sliku o sebi. Mi svoje uspjehe zaboravljamo ali se zato svim silama koncentrišemo na jedan propali pokušaj. Greške su tu da se na njima učimo, da kroz njih napredujemo, uzrastamo.
Porodica je prvo i najvažnije mjesto gdje se oblikuje naša slika o sebi. Tu djeca stiču stav o sebi da li su vrijedna ili nevrijedna, sposobna ili nesposobna, voljena ili nevoljena. Tu supružnici narušavaju ili grade samopoštovanje jedno kod drugog a to je najvažniji uslov za brak.
Ovaj svijet se potrudio da unizi našu sliku o sebi da bi nas onesposobio, uništio našu stvaralačku moć, nagovorio nas da svoje darove zakopavamo, spriječio da volimo i iz naručja Božijeg uveo nas u mulj grijeha.
Dragi prijatelji zar mislite da nas je Bog stvorio da budemo slabi, nesposobni, mali..?
Naravno da nije! Bog nas je stvorio po Njegovoj slici a Njegova slika je najvažnija u univerzumu.
Da, baš tebe koji čitaš, stvorio te je predivno i smjestio u vrijeme i prostor baš tamo gdje ćeš biti najbolji. On će te zaštititi i pomoći će ti u svemu ako sebe cijelog daš u Njegove ruke i Njemu na čuvanje. Nikada nećeš završiti djelo koje ti je On povjerio ako misliš da si bezvrijedan.
Đavo ti govori da si niko i ništa, da si nesposoban i da nećeš uspjeti.
Bog je stradao zbog tebe, mučen i na krstu raspet da bi ti uspio u ovom životu i zadobio Život Vječni. Ti si Božije dijete; tvoj otac je Bog. On te neizmjerno voli. Ima li šta veće od toga? Vjerovao ili ne, ti si vrijedniji od anđela.
Nažalost, mi grijšimo i kada se molimo. Često idemo tom logikom da Bog neće obratiti pažnju nas jer smo Mu nevažni, jer smo jedan od milijardu ljudi, ko smo mi da bilo šta tražimo od Njega, On nas i ne čuje… Kakva zamka đavolska.
Kad bi samo znao (da, baš ti koji ovo čitaš) koliko tebe Bog voli, koliko si Mu važan, koliko Mu vrijediš, koliko želi da sluša tvoje molitve… Zato ne prestaj da Mu ih uznosiš u smirenju i sve ćeš dobiti po vjeri svojoj.
Zar ti svoju sliku o sebi temeljiš na onome što ljudi govore o tebi? Ljudi koji vrlo često ismijavaju i odbacuju Boga? Ne. Tvoje samopoštovanje neka bude zasnovano na onome šta Bog misli o tebi, na Njegovoj ljubavi prema tebi i na činjenici da si dijete Božije.
Ne smatraj sebe bezvrijednim. Ti si princ, dijete Cara. Ne može te grijeh učinite manje vrijednim jer nema grijeha koji Bog neće oprostiti. Pa šta ako dožiljavaš neuspjehe, to uz Božiju pomoć može biti samo stepenica ka nečemu višem i boljem. Pa šta ako te neki ljudi ne vole. Nastoj da voliš sebe kao osobu koja je od Boga voljena. Nastoj da voliš i druge da bi i oni zavoljeli sebe kao djecu Božiju i da bismo svi zajedno živjeli po slici Božijoj koja je u nama.
Nikad ne zaboravljaj Ko te je stvorio i Ko je uvijek uz tebe. Tu gdje si, vrijediš najviše. Zbog toga se trudi da u svemu budeš najbolji što možeš.
