Izume je 1888. godine otkupila firma “Vestinghaus” i njihovu primjenu prikazala na svjetskoj izložbi u Čikagu 1893. godine. Tako je sve počelo… Nakon toga počeo je otvoreni rat između vizija Edisona i Tesle o tome kako električna energija treba da se proizvodi i distribuira.
Kako bi demonstrirao pogubnost Teslinog otkrića, Edison je naizmjeničnom strujom ubijao životinje na javnim mestima. Tesla je Edisonu pokazao da je naizmjenična struja u potpunosti sigurna tako što ju je prenosio kroz svoje tijelo kako bi upalio sijalicu.
Rat između Tesle i Edisona kulminirao je, nakon mutnih poslovnih poteza, ukradenih ideja i poništavanja patenta kojom su Edison i njegove kolege pokušali da unište Teslu i zatru njegova otkrića. Ipak, bez obzira na uticaj koji je Edison imao i ostrašćenu kampanju koju je vodio, vrijeme je donijelo pobjedu Tesli u čuvenom, istorijskom “Ratu struja” koji je vodio sa svojim takmacom. Naizmjenična struja je postala standard u Americi, što je primoralo Edisonovu kompaniju, „Dženeral Elektrik“, da počne masivno da ulaže upravo u ovu inovaciju. Edison je napokon ostao ućutkan pred upravnim odborom kompanije koji nije ostao slijep pred jasnom budućnošću naizmjenične struje. Vremenom je ova uticajna kompanija sustigla Teslinog finansijera, Vestinghausa, i udobno se smjestila na vodećem mjestu u ovoj oblasti, ostavši tu do danas.
Ne brine me što kradu moje ideje, zabrinut sam jer nemaju niti jednu svoju, ostao je zabilježen Teslin odgovor na razna podmetanja i spletke. O pravim zaslugama i zaostavštini Nikole Tesle zna se vrlo malo, kao i o pritiscima koje je je imao od američkih korporacija, vladinih agencija i tajnih službi.
Međutim, danas, Nikola Tesla i njegov rad konačno počinju da privlače zasluženu pažnju, a o njegovim djelima počinje ozbiljno da se diskutuje. Nakon njegove smrti, 7. januara 1943. godine Vlada SAD upala je u njegov apartman i laboratoriju i konfiskovala sva njegova naučna istraživanja. Nijedno od njih nikada nije javno objavljeno.
