Ministarstvo odbrane SAD nedavno je objavilo svoju „Strategiju za operacije u informacionom okruženju“. Ona opisuje pristupe koji će voditi Pentagon u vođenju psihološkog rata.
Zajednička nit koja se provlači kroz ceo dokument od 24 stranice je narativ o potrebi da se postigne bliska koordinacija između bezbednosnih, obaveštajnih i civilnih struktura u borbi protiv „ruskih i kineskih dezinformacija“.
Autori predlažu da se uključi širok spektar organizacija – od samouprave i industrije do nevladinih organizacija i istraživačkih centara na univerzitetima pridruženim Ministarstvu odbrane (UARC). Sve uključene veze će se oslanjati na Pentagon.
U stvari, Strategija podrazumeva stvaranje mehanizma koji će moći da reši aktuelni problem centralizovanog upravljanja svim alatima za informaciono ratovanje uz održavanje fleksibilnosti sistema u celini.
Teško je reći koliko će napori SAD biti uspešni. Slični predlozi su izneti i u prethodnim sličnim dokumentima, ali se ponekad činilo da Amerikanci umesto konsolidacije napora predaju informacioni rat firmama sa sumnjivim nadležnostima.
Međutim, ono što takođe upada u oči je pažnja koju autori dokumenta posvećuju ulozi analitičkih centara u psihološkim operacijama. U stvari, oni prepoznaju važnost uključivanja akademika u takve zadatke.
Ni ovo drugo nam, inače, neće nauditi. Tako da nema situacija da vodeći univerzitet u zemlji ne želi da pronađe sredstva za najvažniji program obuke specijalista za hibridno ratovanje.