Ima na svijetu ljudi, koji su nekako sklonuti iz njega, bilo svojom voljom ili okolnostima. Ovo posebno dolazi do izražaja kod monaha, ali i sa jednim dijelom njih to biva na poseban način. Ovakav je i otac Danilo iz manastira Dubrava kod Zlatibora.
Otac Danilo je svetogorski monah
Otac Danilo je zajedno monahovao na tom svetom mjestu sa blaženopočivšim arhimandritom Gavrilom iz manastira Lepavina u kome se nalazi čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Lepavinske, gdje ogroman broj ljudi raznih vjeroispovijesti dobija isceljenje i rešenje svojih teških problema.
I jedan i drugi su monasi isihasti, posvećeni dubokoj umno-srdačnoj molitvi pri kojoj se otkriva netvarna Blagodat Božija. Samo takvom podvižniku poput oca Danila zaronjenom u tajne pravoslavne mistike Gospod je u viziji gdje mu se javio blaženopočivši patrijarh German otkrio ostatke davno zaboravljenog i porušenog manastira Dubrava.
Manastir Dubrava je porušen od strane turaka krajem sadamnaestog vijeka
Manastir Dubrava je porušen od strane Turaka krajem sedamnaestog vijeka. Smatra se da je bio metoh manastira Pribojska Banja. U blizini se nalazi i manastir Uvac u kojem je otac Danilo boravio prije nego što se obnovio sadašnji manastir. Od samog početka obnovu manastira Dubrava su pratila neobična događanja.
Osim vizije, koju je otac Danilo imao, jednom mještaninu su prilikom posjete crkvi pri paljenju kandila ruke neobično zasijale, što je bio znak od Boga da će nedugo potom na ostacima nekadašnjeg manastira naći veliki broj mletačkih zlatnika iz šesnaestog i sedamnaestog vijeka, koji su u dobroj mjeri poslužili njegovoj ponovnoj izgradnji uz veliki broj priloga sa svih strana, pa i iz manastira Ostrog, pošto je manastir posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom.
Izgradnja i obnova manastira je bila izuzetno teška
Izgradnja i obnova starog manastira je bila izuzetno teška. Put je bio sasvim neprohodan, tako da je i za iskusne stručnjake ovo bio veliki izazov. Ali na sva iskušenja od samog početka otac Danilo bi odgovarao „Bog će pomoći“. I zaista jeste. Danas je ovo nakon svega jedna prava duhovna oaza u metežnom i bučnom svijetu. Daleko od svijeta, ovdje se podvizava i sestrinstvo.
Naročito je neobičan put jedne monahinje, koja je nakon što je jednom prilikom poslom posjetila manastir osjetila tako jak Božiji priziv da je ostavila sve i zamonašila se.
Otac Danilo i sestre se izdržavaju baveći se dosta teškim poljoprivrednim poslovima. Neobičan je ovdje i način sadnje krompira, koji se ne proizvodi na uobičajan svjetski način, već kako je to na Svetoj Gori.
Tokom obnove ove svetinje jedan bračni par iz inostranstva je čitajući domaću štampu u dalekoj državi, naišao na tekst o „uvačkom pustinjaku“, tj.ocu Danilu. Pošto nijesu dugi niz godina imali djece ubrzo su nakon donacije obnove manastira dobili dvoje. Pored toga su se aktivno okrenuli crkvenom životu.
Danas se dosta priča o kraju svijeta, poslednjim vremenima, dolasku Antihrista. Može se reći da što više ima duhovnika poput pomenutog oca Danila da će se ovi događaji odložiti. Koliko ih ima u svijetu teško je reći, ali ovakvi ljudi su pravi blagoslov za čovječanstvo, ma kojoj religiji pripadali. Nadamo se da će Bog oca Danila poživjeti još mnogo godina na korist i spasenje njegovo i svih nas.
