U pesmi „Slovo o mukama“ Sveti Sava definiše svoj pokajnički život kao muku i proosećanje i izjednačenje sa „stokom nerazumnom“ u ogrehovljenom telu, uobličavan svojom savešću, mrtav i pre smrti i osuđen sam sobom i mučen od očajanja.

Sveti Sava miri zavađenu braću, Paja Jovanović 1901; foto: Vikipedija
Slovo o mukama
Pomešah se sa stokom nerazumnom
i izjednačih se s njom,
bivajući ubog dobrim delima,
a bogat strastima,
ispunjen sramom,
lišen Božje slobode,
osuđen od Boga,
oplakan od anđela,
bivajući na smeh besovima,
obličavan svojom savešću,
posramljen zlim svojim delima.
.
I pre smrti bivam mrtav,
i pre Suda sam se osuđujem,
pre beskrajnje muke
sobom sam mučen od očajanja
(Miodrag Pavlović – Antologija srpskog pesništva)
Savin književni rad
Sa književnooblikovanim i zapisanim mislima Svetog Save, srpska književnost postala je ravnopravni član književnog života pravoslavnog slovenskog sveta i nastojala je da uhvati korak vizantijsko-slovenske literature, u kojoj vidi jezgro svoje stvaralačke poetike.
Dakle, velika uloga začetnika srpske književnosti pripisuje se Svetom Savi, stoga njegov dvojaki značaj jeste u tome što je tvorac samostalne Srpske crkve i samostalne srpske književnosti. Na tim temeljima slobode i samostalnosti gradio je puteve od izuzetnog značaja za Srbiju, Srbe i njihov integritet.
Kada se konkretnije govori o književnom radu Svetog Save, potrebno je istaći da njegova književna osnova leži u ranohrišćanskoj, vizantijskoj i staroslovenskoj književnosti, ali njegove književne izvore treba tražiti i u liturgijskoj književnosti.






