Direktor Instituta za srpski jezik i književnost u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske Sreto Tanasić rekao je da je srpski jezik najpouzdaniji čuvar nacionalnog i kulturnog identiteta i da je usvajanje gotovo identičnog zakona o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma u Srpskoj i Srbiji dobar, nužan i dugo čekan potez.
Tanasić je rekao da se prema tome kakva je jezička situacija i kakav je odnos države prema nacionalnom jeziku može prosuđivati i kakav je odnos prema narodu, nacionalnoj kulturi.
– Jezik je najpouzdaniji čuvar nacionalnog i kulturnog identiteta. On je najveća riznica znanja o nama, o onome što smo radili i što su nam drugi radili, u srpskom jeziku je zapisana naša duhovna i materijalna kultura – rekao je Tanasić u intervjuu za Glas Srpske.
On je dodao da smo na srpskom jeziku stvori pisanu baštinu kojom bi se ponosili i mnogo veći narodi, te naveo primjer Miroslavljevog jevanđelja koje je napisano na srpskoj verziji staroslovenskog jezika koje predstavlja dragulj u srpskoj, slovenskoj i svjetskoj baštini.
– Ima razloga što se u oba zakona u naslovu pominju uz upotrebu zaštita i očuvanje srpskog jezika. Svjedoci smo stalnog i osmišljenog potkradanja i preimenovanja najvrednijih spomenika srpske pisane baštine, čemu se moramo organizovano, kao države i struka, suprotstaviti. Moramo zaštititi, sačuvati svoje pisano kulturno blago, koje nas na najbolji način predstavlja kao kulturno izgrađen narod. Valjda je nama lakše sačuvati istinu o sebi nego drugima da falsifikovanjem uzmu to što je naše – konstatovao je Tanasić.
Komentarišući to što su Bošnjaci iskoristili pravo zaštite vitalnog nacionalnog interesa na ovaj zakon, Tanasić kaže da zakon ni na koji način ne zadire u jezička prava dva druga naroda u BiH i Srpskoj.
– Ni zakon niti Srbi ne žele da se miješaju u to kako oni uređuju svoj jezik. Ovdje je očigledno na djelu proziran pokušaj da se srpski jezik, kako je stranac u Ustavu i nehotice lijepo tačno upisao `jezik srpskog naroda`, drži u stanju neuređenosti, da se ne zna kad i kako se upotrebljavaju, da se srpski jezik ne njeguje, a ćirilica drži praktično na marginama – istakao je Tanasić.
Prema njegovim riječima, direktna posljedica dugogodišnje i višedecenijske nebrige jeste stanje opšte zapuštenosti srpskog jezika i u Srbiji i u Srpskoj, nizak nivo jezičke kulture, što drugi samo podržavaju i koriste.
Kada je riječ o uvođenju stranih riječi u srpski jezik, Tanasić je rekao da se to mora raditi promišljeno i sa mjerom, odnosno kada su zaista neophodne, i gramatički ih upotrebljavati sa zakonima srpskog jezika.
– Svi se slažemo da je srpski jezik, kao i drugi jezici, najviše pod navalom riječi iz engleskog jezika – konstatovao je Tanasić.
On je dodao da su već počeli da rade na tome da se u Institutu zasnuju dugoročni projekti za izučavanje srpskog jezika i književnosti, što podrazumijeva i školovanje kadrova.
– Radiće se prvenstveno na onome što je na tlu Srpske i BiH, ali svakako imajući u vidu jedinstven srpski jezički i kulturni prostor – zaključio je Tanasić.
