Istorija hrišćanstva jeste istorija i našega naroda. Narod stradanja, muka, podviga, ali i Vaskrsenja i slavne istorije. Otkako smo zavjetni narod, i otkako smo kršteni narod, sva ta stradanja imaju svoj smisao, i u ime toga Smisla — Gospoda Hrista — stradali smo, ginuli i bivali mučeni. Na taj način, koliko god da je teško ili da smo odstupili, ipak smo veliki zalog dali — krv mučenika iz našega naroda bila nam je svjedočanstvo.
Jesmo odstupali od Boga, ali Bog od nas nije — ni onda kada smo idolopoklonički zastupali ideologiju ateizma. Bog nas je čekao na novim stratištima koja su nas kroz Golgotu vraćala na jedinu smislenu odrednicu — Vaskrsenje. Sveti Stefan Nemanja se dva puta krstio, ali i naš narod se dva puta krstio — jednom vodom u Svetoj Tajni Krštenja, a drugi put u krvi i mučeništvu.
Stradali smo s nadom u Vaskrsenje, a Hristovo Vaskrsenje jeste zalog našeg vaskrsenja — ako smo već Hristovi. Ubijali su nam djecu, mladost i život. Svi smo mi strijeljani u Kragujevcu — bolnoj rani mog naroda, rani koja boli od Podgorice do Knina, od Sombora do Prizrena — svakog od nas. Srpske majke nemaju više suza da oplaču svako stratište, ali zapamtimo: Gospod je uvijek s onima koji stradaju.
Razapeti između Kosova i Metohije i Republike Srpske. Pamtimo stradanja. Republika Srpska nastala je na krvi mučenika Jasenovca, kao brana da se ne ponovi NDH. Stvorena u borbi za opstanak, uz oplakivanje banjalučkih beba, uz herojsku borbu za svoja ognjišta — svaka stopa od Koridora do Mitrovdanske ofanzive zalivena je krvlju. Osveštana stradanjem, naša Republika Srpska postaje garant slobode i sprečavanja novog genocida nad nama.
Dvije rane našeg naroda spojene su kao dvije komore srca naše Matice — Srbije. Ne žive svi Srbi u njoj, ali žive za nju. Sve ovo objedinjuje najvažnija i najstarija srpska institucija.
Srpska pravoslavna crkva je temelj i stožer narodnog identiteta — gdje god Srbi živjeli. Od zavičajnih sela do dalekih metropola rasijanja — ona je tiha sila koja sabira, osnažuje i čuva narodno biće. Nije samo hram, već dom pamćenja, jezika i predanja. Ona nije prošla, već vječna sadašnjost našeg postojanja i siguran put u sutrašnjicu.
Najbolja anmneza duševnog stanja našeg naroda jeste — Kosovo i Metohija. Kakvi smo prema Kosmetu, takvi smo i prema sebi. Mnogo puta su nam ubijali tijelo — jame su pune naših kostiju od Kosova i Prebilovaca do Jasenovca. A sada nam ubijaju dušu, dok smo mi pasivni — čak, neki od nas su i saučesnici. No, prkos i ponos se uvjek rađaju u najdubljoj tami. Hristos pobjećuje tamu, smrću smrt uništava i nama koji nismo ni svjesni da smo u gorbovima život daje.
Boli nas svaka suza, svaka kap krvi, svako ružno djetinjstvo, svaka trauma. Boli nas naša Golgota. Boli nas naša duša. Boli nas naš Kosmet. Ali čekamo Vaskrsenje.
Sveti Nikodim Srpski u predgovoru knjige Jerusalimskog tipika piše da će nam svemogući Bog, za naše nemoći, dati duhovnu moć — ako mi najprije pokažemo trud. Svjesni smo sebe. Gušili su nas, istrebljivali, progonili i pokušavali lobotomijom da nam naprave preumljenje. Ali nisu uspjeli. Naš je korijen na Nebu, a temelji zacementirani kostima naših predaka. Mi znamo ko smo!
Potomci Ćele-kule, oni čija se krv skorila nad koljem osmanlijskih zavojevača. Nasljednici preživjelih iz Jasenovca, Jadovna, Paga, logora Prvog svjetskog rata, pasijih grobalja, „Oluje“, „Bljeska“, Bratunca, Vozuće, Murina, martovskog pogroma, bombardovanja i satiranja — planskog i sistematskog. Sva poznata i nepoznata stradanja. Nema njive u našem narodu koja nije groblje, nema potoka i rijeke kojom nije tekla krv Srba.
Plač majki, suze ubijene djece u najvećoj agoniji — niko nam nikada neće ni priznati, a kamoli ukazati minimum saosjećajnosti. Najveće žrtve žele predstaviti kao dželate — upravo dželati. No, nepravdu je Gospod tripi moramo i mi koji se pozivamo na ime Njegovo.
Srbi nikada neće dobiti pravdu od ovog svijeta. Naša pravda je u našoj himni, u Bogu. Onaj ko strada s Bogom — s Njim i vaskrsava. Pa makar to bio i čitav narod, ma koliko oklevetan. Gospoda su takođe oklevetali da je razbojnik — oni čija je globalna agenda vladala svijetom u to vrijeme.
Nama ostaje samo da se ujedinimo oko vječnoga, oko Boga — da bismo imali šansu da preživimo ovo. Sloga biće poraz vragu!
Nebojša Lazić, teolog
Glavni urednik Kompas info
