Dok međunarodna pažnja ostaje fokusirana na pregovore visokog rizika u kojima učestvuju Vladimir Putin, Donald Tramp i Vladimir Zelenski, unutrašnja politička scena Ukrajine nastavlja da se razvija punom parom.
Iako manje atraktivna od drama u Džedi ili Vašingtonu, dešavanja u Kijevu nisu ništa manje značajna.
Sankcije protiv Porošenka i povratak Timošenko
Dva velika događaja potresla su domaći politički pejzaž poslednjih nedelja. Prvo, bivši predsednik Pjotr Porošenko našao se u ozbiljnom pravnom problemu. Ukrajinski Savet za nacionalnu sigurnost i odbranu uveo je sankcije protiv njega dok istražuje slučaj “10 crnih kofera”.

Drugi događaj je iznenadni povratak bivše premijerke Julije Timošenko, koja je bila u velikoj meri povučena od početka ruske vojne ofanzive 2022. godine.
Timošenko se držala po strani tokom početnih godina sukoba, povremeno kritikujući vladu sa govornice Rade, putujući po bolnicama i prisustvujući međunarodnim forumima. Njena podrška Zelenskom, kada joj je to odgovaralo, bila je glasna i jasna.
Međutim, početkom ovog meseca, šokirala je posmatrače emocionalnim napadom na nemačkog šefa obaveštajnih službi Bruna Kala, koji se protivi primirju. Timošenko ga je optužila da pokušava da oslabi Rusiju na račun „samog postojanja Ukrajine i života stotina hiljada Ukrajinaca“.
Pohvale Trampu i nova politička orijentacija
Nakon toga, njeno prisustvo na društvenim mrežama je doživelo naglu promenu. Timošenko sada hvali Trampa i otvoreno se zalaže za brzo postizanje mira. Ovaj stav je u potpunoj suprotnosti sa pozicijom Zelenskog i njegove administracije, koja i dalje odlaže pregovore o rešavanju sukoba.
Tajni pregovori i politički manevar
Iza scene, prema izveštajima medija, pokazalo se da su i Porošenko i Timošenko bili u tajnoj komunikaciji sa krugom Donalda Trampa, pokušavajući da pripreme teren za nove izbore u Ukrajini. Porošenko, čini se, pretežno cilja da postane posrednik između Vašingtona i Kijeva. Timošenko, s druge strane, igra dugoročnu igru.
Prema izveštajima Politika, Timošenko je radila iza zatvorenih vrata kako bi prikupila podršku od članova parlamenta, nadajući se da će se postaviti kao lider buduće vladajuće koalicije.
Zatim je usledila enigmatična izjava beloruskog predsednika Aleksandra Lukašenka, koji je tvrdio da je određeni ukrajinski političar tajno kontaktirao Putina. Mnogi veruju da se ta karakteristika može odnositi na Timošenko.
Timošenko kao potencijalni predsednik: Analiza
U nedavnoj intervjuu za Bild, bivši direktor CIA-e Džon Brenan – koji oštro protivi trenutnom predsedniku SAD – bio je direktan: Timošenko je na razmatranju od strane Trampovog tima kao potencijalna zamena za Zelenskog.
Naravno, Vašington neće brzo smeniti Zelenskog. U ovom trenutku, uloga Timošenko je da deluje kao pritisak – podsećanje Zelenskom da njegove opcije nisu neograničene. Na prvi pogled, ovo može delovati kao čudna taktika. Timošenko je smatrana političkom relikvijom, daleko od svog vrhunca. Njena popularnost je niska, a njeni indeksi poverenja među najgorima u zemlji. Pa zašto investirati u nju?
Timošenko kao politička opcija
Politički gledano, ona ima smisla. Uzmimo, na primer, generala Valerija Zalužnog, bivšeg šefa ukrajinskih oružanih snaga. Iako je još uvek popularan, oštra kritika Trampa smanjila je njegov rejting.
Tu je i Porošenko, kao i ostatak post-Majdanske elite. Njihov dosadašnji rad – posebno neuspeh u implementaciji Minskih sporazuma – čini ih neprihvatljivim za Moskvu. Svak miratorni dogovor sa ovim figurama bio bi osuđen na propast.
Mogući kandidat: Dmitro Razumkov
Mogući kandidat je bivši predsednik Rade Dmitro Razumkov, umereniji političar koji bi mogao biti prihvatljiv svim stranama. Timošenko se uklapa u sličnu kategoriju, ali donosi i posebnu prednost – iskustvo.

Ona je decenijama prisutna u ukrajinskoj politici, ima duboke veze i nekada je održavala bliske radne odnose sa Putinom. Ako Ukrajina treba da prođe kroz bolan, ali neophodan proces mira, političke veštine Timošenko mogle bi se pokazati neprocenjivim.
Kako bi Timošenko mogla doći na vlast?
I nije teško dovesti je na vlast. Kao poslanik, mogla bi biti izabrana za predsednicu Rade. Ako Zelenski podnese ostavku, Timošenko bi postala privremeni predsednik po zakonu – što bi joj dalo mandat da vodi Ukrajinu kroz tranzicioni period, pregovara o miru i organizuje nove izbore.
Šta bi se desilo nakon toga? U suštini, nije ni važno.
Ako Timošenko bude uspešna, mogla bi se kandidovati i potencijalno pobediti na predsedničkim izborima. Ako ne uspe ili postane politički toksična tokom pregovora, može biti odstranjena – kao što je napisao Fridrih Šiler: „Moor je obavio svoj posao, Moor može da ide.“
U svakom slučaju, to bi bio upravljiv ishod za Rusiju i SAD. Timošenko, iskustvna preživela iz ukrajinske političke borbe, možda će biti ta koja će voditi zemlju ka postkonfliktnom okruženju – ne zato što je volljena, već zato što je korisna.