Vojvoda Stepa Stepanović je u dugo zasluženu penziju otišao dvije godine poslije veličanstvenog proboja Solunskog fronta i kraja Prvog svjetskog rata. Osim porodične kuće u Kumodražu gdje su mu braća živjela i bavila se zemljoradnjom, vojvoda nije posjedovao nikakvu drugu imovinu.
Odbivši mnoge poklone i privilegije, po penzionisanju je živio u kući svog tasta Veselina Milanovića u Čačku.
Savremenici su zabilježili da Stepa Stepanović nije trpio bilo kakve povlastice. Živio je i radio pod parolom “otadžbini se daje sve, a od nje se ne uzima ništa”. Onda možda ni ne čudi priča o vojvodinoj prvoj penziji koju su zabilježile tadašnje novine!
Nije primio prvu penziju
Kada je poštar došao da mu uruči njegovu prvu penziju, vojvoda ga je jednostavno poslao nazad sa naredbom da se penzija smanji jer je – prevelika.
Šta se zapravo dogodilo?
Kao srpskom vojvodi i istaknutom ratniku u svim dotadašnjim ratovima, Stepi Stepanoviću je pripala državna penzija u vrijednosti od 3.000 tadašnjih dinara.
“Mangupi! Mangupi! Hoće da upropaste državu! Vraćaj pare, momče! Neka bar prepolove, šta bi s tolikim parama” zabilježeno je da je rekao Stepa Stepanović i poslao natrag zbunjenog poštara.
Tri hiljade dinara je u to vrijeme bila velika suma. Na primjer, za hiljadu dinara je mogao da se kupi par najboljih volova, a za jedan dinar sedam jaja.
I tako je vojvoda vratio penziju. Smatrao je da mu tolika suma ne priliči. Primio ju je tek kada su je prepolovili.
Polazite napred
Do kraja života je živio kao skroman čovjek. Sam je za života podigao sebi grobnicu na čačanskom groblju, supruzi ostavio novac za troškove pogreba, pripremio sebi uniformu, obući i ordenje sa kojim će ga sahraniti, piše Istorijski zabavnik.
Vojvoda Stepa Stepanović je umro 27. aprila 1929. godine. Kažu da je posljednje što je rekao bilo: “Polazite napred”.
