Edgar je ponovo nakupio dovoljno smeća. U tom smeću je osjećao miris i smrad čitavog grada. To je bilo najapsurdnije. Skoro, tačnije čitav stan je napunio tim materijalom, koji su su drugi odbacili, a on ga je skupio, pažljivo, kao u nekom važnom skrovištu. Ko zna možda nešto od ovoga krije veliku tajnu i vrijednost, tješio se sa tom mogućnošću. Znao je, male su šanse za to.
Prokleto smeće, govorivši to, udarao je i udarao u beskrajne crne kese. Nije mogao da nađe nijedan valjan razlog za to što radi. Ali koliko god se nervirao i osjećao stid, besmisao, a najviše probleme, koji mu je taj ,,hobi“, bolje reći teška zavisnost stvarala, to je bilo jače od njega.
Sve je izgubio zbog svog načina života
Imao je uspješan brak, posao, ugled, ali sve je izgubio, zbog ovoga načina života. Bivša supruga nije htjela da živi pored ko zna čijeg smeća u stanu, posao nije mogao valjano da obavlja, pa i tamo je skupljao i nosio otpatke, gdje god bi naišao na njih.
Strast za skupljanjem smeća je preovladala
Prošle su godine, smeće je zauzelo komplet stan koji nije bio mali. Natrupavao je kesu na kesu. Ali se nije imalo gdje više staviti. Jedino što mu je ostalo, da ostane u tom smeću do kraja života, a to će biti uskoro. Nije mogao nigdje da izlazi, jer bi strast za sakupljanjem prevovladala.
Psihologija opsesije
Počeo je da prebira po otpadcima nakupljene godinama unazad. Pa i bilo je dosta toga interesantnog, mora se priznati. Čak i knjige, koje nijesu djelovale jeftino. Naišao je na knjigu čuvenog psihoteraputa.
Prelistavajući je neobavezno, u jednom dijelu psihijatar je govorio o opsesiji skupljanja otpadaka. Čak je ovaj i doktorirao na toj temi. U suštini čitava knjiga kad je bolje pogledao, bila je posvećena toj temi.
Postojali su različiti uzroci ovoga fenomena, zanemarenost u djetinstvu, prerano odvajanje djeteta od igračaka i stvari za koje još nije bilo spremno da se odvoji, nemaština tokom života, najčešće djetinstva, sve do paradoksalno, nesvjesne želje da se zavlada čitavim svijetom, državom, ili većom geografskom oblašću.
Šta se zapravo krije iza ovog fenomena?
Edgar se zaprepastio, jer je baš u tom momentu otkrio uzrok skupljanja otpadaka, on je u stvari želio da vlada. I to čitavim svijetom, a kako je sve to bilo nemoguće, počeo je ,,osvajanje“ljudi putem skupljanja njihovog smeća. Na taj način on je u podsvjesnom smislu posjedovao ljude i ponašao se kao sa svojim podanicima.
Edgar je rešio da totalno sredi kuću
Bilo mu je teško, ali i ljekovito. Pobacao je sve stvari iz kuće. Sredio ju je, kupio nov namještaj. Mjesec i više dana trebali su mu da intenzivno pročešlja svaki kutak. Kuća nekada puna smeća je mirisala.
Čitavo vrijeme nemoguća želja za moći, pretvorila ga je u sasvim suprotno, skitnicu i sakupljača tuđih otpadaka.
Jednom dok je gledao na televiziji govor jednog poznatog političara, o nužnosti širenja njegove zemlje, tačnije sopstvene zadnjice, ovaj ga je toliko podsjetio na njega iz vremena kad je bio sakupljač otpada.
Zašto su mnogi moćni ljudi samo sakupljači bespotrebnih stvari?
Izgleda da su mnogi moćni ljudi samo sakupljači bespotrebnih stvari, sa tim što će umjesto otpada, koje neki zovu kapital, oni sami završiti u grobu, tijelo će im zaudarati na sav smrad otpada što su ga za života nakupili.
Ali to je sudbina ljudi, bilo moćnih ili manje moćnih, ako ne pronađu ključ da izbace sav otpad i smrad iz sebe.
