Početna » Tradicija » Klaus Kenet — Putovanja u potrazi za Istinom

Retki su oni koji se mogu pohvaliti ovakvim Bogotražiteljskim putem

Klaus Kenet — Putovanja u potrazi za Istinom

Biografija Klausa Keneta je neverovatna. Retki su oni koji se mogu pohvaliti takvom prošlošću, širinom i iskustvom koje je stekao u svojim putovanjima u potrazi za Istinom. Rođen je krajem Drugog svetskog rata. Sa 12 godina postaje vođa lokalne bande a takođe bio je pripadnik i čuvenog Bader majnhofa.

Ispunjenje traži u hipi kulturi

Pre odlaska na put oko sveta, slobodu i ispunjenje traži u hipi kulturi. Ipak, najveća iskušenja tek su ga čekala. Okusivši skoro sve religije i filosofije – od Islama, Budizma, Hinduizma – u potrazi za istinskom duhovnošću, svoje mesto konačno pronalazi u Pravoslavlju o čemu svedoči u svojoj knjizi „Kroz njive gladi do hleba života“.

Deo toga, ispričao nam je na predavanju u Crkvi Svetog Marka u Beogradu (16.10.2018.), čiji zapis prenosimo sa njegovim dopuštenjem.

Klaus Kenet dolazi nam iz Švajcarske. Po njegovim rečima, pravoslavni – Srbi, Grci, Rumuni – svojim komšijama, u banci, na poslu, na ulici uopšte ne govore o Isusu Hristu. „Idu u crkvu jer im je baka tako rekla“. Dodaje da moramo učestvovati, biti deo Liturgije. „Vidim mnoge koji spavaju. To me motiviše da držim predavanja“.

Rimokatolički sveštenik ga je zlostavljao 7 godina

Tradicionalno Klaus Kenet dolazi iz Rimokatoličke crkve. Po potresnom svedočenju, sveštenik ga je zlostavljao 7 godina i zadugo mu naneo rane i odboj prema Hrišćanstvu.

„Pobegao sam čim sam mogao. Kao student sam odlučio da putujem, da upoznam druge religije. Prvo sam išao u muslimanske zemlje – Tursku, Irak, Maroko, Avganistan.  Video sam šta religija radi sa ljudima. Samo su oni u pravu, svi ostali su u krivu. Ako ukradeš odseku ti ruku, ako lažeš odseku ti jezik – to je religija kažnjavanja“.

Hrišćanstvo nije religija nego Otkrivenje

Marks je rekao – religija je opijum za narod. I nemojte se zbuniti:

Hrišćanstvo nije religija nego Otkrivenje, jer nam se Hristos otkrio.

Dalje nastavlja da „u Kuranu nijednom nije pomenuta ljubav. Dok je u Bibliji pomenuta više od 600 puta.“ U razgovoru sa jednom devojkom iz Alžira, rekla mu je da je religija zasnovana na strahu. „Dakle religija jeste opijum“, zaključuje Kenet.

Potom odlazi u Indiju gde upoznaje razne sekte. „Sedam godina sam bio hinduista. To je bilo fantastično. Ali po rečima svetih otaca „fantastično“ je polje demonskog delovanja. Hristos je realnost, a ne fantastika.“

Pitao se koji je pravi Bog

Tokom vremena provedenog u Hinduizmu, saznao je da postoji 3 miliona različitih bogova i boginja. Ali sa pravom se pitao koji je pravi? Ono što ga je udaljilo od Hinduizma bila je učenje o reinkarnaciji.

„Znali su da sam bio grešnik. Govirili su – ako ne stigneš sada, očistićeš se sledeći put, u nekom od narednih života.“ Po hindustičkog učenju, da bi se čovek potpuno očistio od greha, svedoči Kenet „potrebno je reinkarnirati se 8 miliona 400 hiljada puta“.

Sa druge strane i Hristos govori o ponovnom rođenju. Hristos govori o istinskoj, duhovnoj reinkarnaciji, gde se čovek ponovo rađa prilikom krštenja i kroz ispovest, odbacujući greh.

Suštinska razlika između Hrista i Krišne

Klaus primećuje sličnosti ali i suštinsku razliku između Hrista i Krišne tj. Adama i Ardžunija. „Dok Krišna govori Ardžuni – došao sam da uništim grešnike, Hristos kaže da je došao radi grešnih. Jer – ne trebaju zdravi lekara nego bolesni. (Mt. 9, 12)“

Zadržavši se na Hinduizmu, Klaus upozorava da joga nije (samo) vežba, iako je čak i mnogi hrišćani upražnjavaju. „Svaki položaj (asana) u jogi, jeste obraćanje jednom od bogova. Rećiće da je joga dobra za njih. Ali je to satanski trik.“

Po njegovim rečima već dve hiljade godina nikome nije bila potrebna joga. Ni Sveti oci nisu zadobili svetost jogom ili nekom drugom tehnikom, već smirenjem i sagledavanjem svoga greha.

Joga daje lažni mir kao i droga

„Život u gradu je stresan. Naravno svi tragaju za opuštanjem. Joga opušta. Ali zašto nam treba opuštanje? Odgovor – zato što smo grešni. Zato što smo van ravnoteže, balansa. Zato što želimo da uspostavimo ravnotežu sa palom prirodom. Joga daje lažni mir kao i droga. I neravnoteža postaje sve veća. I zato je to opijum“, zaključuje Klaus ponavljajući Marksove reči. „Mir dolazi kroz Hrista. Kroz spoznaju greha. Niko ne voli da prizna da je grešnik. Moramo izabrati između krsta i opuštanja.“

Susret sa majkom Terezom u Indiji

U Indiji u Kalkuti upoznaje majku Terezu. „Rekao sam joj da tražim istinu. Rekla mi je da se zapitam ne šta je nego Ko je Istina.“ Opet dolazimo do istog –  religija je šta a ne Ko.

Nakon Indije, odlazi u Tibet a potom na Tajland, tražeći „poslednju veliku religiju“ gde provodi tri godine. Postaje budistički monah. „Saznao sam da Buda ima visoku filosofiju. Mnoga učenja jesu slična učenju svetih otaca.” Ipak, nastavlja Kenet „Buda uči da zlo počinje u mislima. Pošto je sve počinjalo u mislima, trebalo je prekinuti razmišljanje. Kako su se misli javljale pribegavali smo disaonim tehnikama i mantrama.

Po učenju jednog od čuvenih budističkih monaha, dovoljno je 6 minuta da se ne misli i postići ćemo nirvanu. I dostigao sam nirvanu. Nirvana je ništavilo. Nebiće. Samoporicanje. Nema ličnosti. Ličnog Biga. Samo praznine. Hladne kao led. A onda dolaze demoni koji su ispunjavali prazninu. Nije bilo više zaštite Sv. Duha.

Evharistija-liturgija jeste blagodarenje

Upravo na Evharistiji, na Svetoj Liturgiji blagodarimo Gospodu što je „obiljem milosti svoje priveo sve iz nebića u biće“.

Sveta Liturgija
Foto: Putevima zemlje darivane / Sveta Liturgija

Na grčkom evharisto (ευχαριστώ) znači hvala. Evharistija – liturgija jeste blagodarenje. I to su u Rimokatoličkoj i Protenstantskim crkvama zaboravili…“

Na kraju odlazi u Meksiko a potom završava u Kolumbiji. „Pomislio sam da je u okultizmu odgovor.“ Na posletku biva otet od revolucionarne armije. „Odveli su me u planinu, u njihov kamp. Pokušavši da pobegnem osudili su me na smrt. Tada sam prvi put zavapio Bogu: Ako si Bog spasi me sada! I zaista sam to mislio.

„Saznao sam da Bog postoji“

Pred streljačkim vodom, pojavili su se drugi pobunjenici i u razmeni vatre sam pobegao. Saznao sam da Bog postoji. Gde si? Ko si? Nema te u religijama. Nisam mogao da poverujem da je to bila samo sreća. Moja nemačka logika mi to nije dozvoljavala.“

Vrativši se u Evropu, u Švajcarskoj susreće mlade protestante. „Imali su u srcu ljubavi iako nisu imali pravu veru. Kada sam im ispričao rekli su mi da me je Gospod spasio. Potom upoznajem starijeg pastora. Imao je ikonu. Rekao je da izgovorim Hristovo ime ali nisam mogao. Bio sam opsednut. Tada mi je rekao da me posredstvom Hrista može osloboditi. Nisam imao šta da izgubim…” Klaus Kenet je tada prvi put okusio istinsko duhovno iskustvo koje ga je vodilo do poznanstva sa o. Sofronijem  Saharovim sa kojim je proveo 10 godina. Od tada već 37 godina neumorno svedoči Hrista kroz svoje ogromno životno iskustvo…

Izvor: Smrt Svetu

Pripremila redakcija Kompas info
Povezani članci:

Portal Kompas Info posebnu pažnju posvećuje temama koje se tiču društva, ekonomije, vere, kulture, istorije, tradicije i identiteta naroda koji žive u ovom regionu. Želimo da vam pružimo objektivan, balansiran i progresivan pogled na svet oko nas, kao i da podstaknemo na razmišljanje, diskusiju i delovanje u pravcu boljeg društva za sve nas.