Velika si, velika si i još veća, zemljo Hercegova. Pročitajte samo ovo. U vremenu kada istinske vrijednosti često ostaju u sjenci senzacionalizma, priča iz Gacka vraća vjeru u ono što je zaista važno – trud, skromnost, vjeru i porodično jedinstvo.
Petoro braće i sestara – Milan, Ana, Jakov, Gavrilo i Mihailo Kojović – juče su na međunarodnom džudo turniru u Pljevljima osvojili ukupno pet medalja, od čega tri zlatne i dvije srebrne. Njihov uspjeh nije tek rezultat talenta, već plod godina predanog rada, discipline i međusobne podrške.
Njihov otac, protojerej Aleksandar – Saša Kojović, paroh u Gacku, svojim primjerom ih je vodio putem vjere, poštenja i skromnosti – vrlina koje stoje iznad svakog sportskog odličja.
Ali – ni tu nije kraj.
Drugi gatački sveštenik, protojerej Aleksandar Gajić, otac je šestoro djece: Simeon, Simonida, Đorđe, Vukašin, Tamara i Natalija Gajić – i svi su džudisti. I oni su rasla djeca molitve, rada i odricanja.
Ima još.
Iz jedne kuće potiču i mladi Elezi: Angelina, Pavle, Evgenija, Katarina i Vasilije – takođe džudisti. Još jedna gatačka porodica u kojoj se sport, vaspitanje i duhovnost prepliću u skladnu cjelinu.
Pod jednim nebeskim krovom, jedanaestoro mladih džudista iz porodica Kojović i Gajić, kao i petoro mladih Elezovih, ne krasi samo medalja na grudima, već i mir u srcu i vjera u duši.
U vremenu buke, brzine i prolazne slave, njihova priča podsjeća da prava snaga dolazi iznutra. Ne vole da se eksponiraju. I razumijemo ih.
Ako ova priča nije za naslovne strane – ne znamo šta jeste.
Ovaj put Kojovići na slici, a kad uhvatimo priliku – sve ćemo ih zajedno fotografisati.
Zaslužili su.
Slava Bogu na svemu.
Piše: Ratomir Mijanović
