Početna » Istorija » Da li znate koja su najstarija svedočanstva o Kosovskom boju?

Najstariji zapisi o Kosovskom boju

Da li znate koja su najstarija svedočanstva o Kosovskom boju?

Kosovski boj ili Kosovska bitka koja se odigrala 28. juna 1389. na polju Gazimestanu, jedan je od najvažnijih događaja u istoriji srpskog naroda, on oslikava i identitet i karakter našeg naroda, a o njemu postoji mnogo ispevanih pesama, legendi, ali i zapisa koji svedoče o onome šta se stvarno dogodilo.

Zapis na Dioptri

Zapis na Dioptri je jedan od najstarijih zapisa o Kosovskom boju. U Narodnoj biblioteci čuvala se knjiga u kojoj su bili zajedno Šestodnev Jovana Zlatoustog i Dioptra. Dioptra je bila rukopis bugarske recenzije koju je krajem XVI veka prepisao jeromonah Varnava. U njoj su se nalazili zapisi srpske recenzije. Među tim zapisima nalazio se i ovaj o Kosovskom boju. Na žalost, ova knjiga je izgorela prilikom nemačkog bombardovanja Narodne biblioteke u Beogradu 6. aprila 1941. godine.

… Grešni pop Ivan, neka je svakome poznato kolika tuga beše (te godine) po zemlji kada pogibe knez (Lazar) i (Murat) veliki car turski.

Foto: Petar Radičević „Kosovska bitka“

Zapis iz Prologa

Zapis iz Prologa takođe je nastradao prilikom uništavanja Narodne biblioteke u Beogradu 6. aprila 1941. godine. Prolog od marta do avgusta pisan je bio na pergamentu srpskom redakcijom. Đura Daničić je izučavao ovaj rukopis i došao do zaključka da je nastao u prvoj polovini 14. veka. Osim pomenutog zapisa u ovoj knjizi bilo je još nekoliko zapisa važnih za srpsku istoriju.

„Ovoga dana (28. juna) 1389. godine bio je boj kneza Lazara s carem Muratom na Kosovu Polju. Tu mnoga tela padoše od hrišćana i do Turaka. Prvo su bili Srbi razbili i cara Murata ubili. Zbog bekstva nekih od srpske vojske, Turci preodoleše i bi velika bitka. Ubiše i slavnog srpskog kneza Lazara.“

Zapis iz Apostola

Zapis iz Apostola je sačuvan samo u prepisima jer je stradao kao i prethodna dva zapisa prilikom stradanja Narodne biblioteke u Beogradu. Apostol je bio pisan na pergamentu, sastavljen iz tri dela različite veličine, a nastao je u periodu 12-14. veka.

„Ovu knjigu pisa Božidar u dane blagočastivog kneza Lazara kad dođe car Murat na Sitnicu. I bili su boj meseca juna petnaestog dana na Kosovu.

Sveštenom episkopu pećkom i mudrom i svake časti dostojnom smerno poklonjenje.

Da znaš da dođe car na Sitnicu i baša Ibrain a s carem Dohatović barjak noseći.“

Pahomijevi zapisi

Pahomijevi zapisi nalaze se u Pateriku, u zbirci rukopisa Pećke patrijaršije. Ovaj Paterik prvi je opisao Dušan Vuksan, a posle njega ovu knjigu je proučavao Đorđe Sp. Radojičić. Rukopis je restaurisan u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Beogradu. Vladimir Mošin misli da je ova knjiga pisana 1389. godine.

Dakle, Pahomijev zapis je najstarije svedočanstvo o Kosovskom boju i o pogibiji kneza Lazara i sultana Murata. Danas se rukopisna knjiga Otačnik (Paterik) iz 1389. godine nalazi u Biblioteci manastira Pećke patrijaršije pod br. 96.

Grešni Pahomije.
Pahomije zemlja.
Pahomije trava.
Pahomije zlatravnik.
Greh moj je pred mnom neprekidno,
Legnuvši na odar, pomeri svoj grob, misli na to.
Strah i trepet otrgnuće me od grehova mojih.
Bože, prosti grešnoga Pahomija dušicu.

Pisa se ova sveta knjiga Otačnik, koja se zove Lapsaitik, u dane blagovernog Vuka Stefana. Te godine kada Turci ubiše kneza Lazara, a cara Amurata Srblji. Hvala Bogu za sve.

Zapis grešnoga Mihaila na Mineju

Zapis grešnog Mihaila na Mineju nalazio se u Mineju za mesec januar. Zapis je nastao 1390. godine, ali nije sačuvan, nego je izgoreo sa mnogim rukopisima u požaru Narodne biblioteke 6. aprila 1941. godine u Beogradu.

Slava svršitelju Gospodu Bogu u vekove, amin!

Ova sveta i božastvena knjiga, koja se zove genuar, napisa se godišta po boju kneževom, u dane blagovernog i hristoljubivog gospodina Vuka.

Napisa se po zapovesti gospodina hvostanskog mitropolita Arsenija. Neka mu je večno sećanje, jer se brinuo za dobra dela i za uspomenu dobru i priloži novi izvod knjige.

I svrši se u 6898. godine.

Grešni Mihailo napisa.

I Bog da izvesti što patih od straha turskog ovamo, od kostobolje ne ustadoh ni s mesta i proslavih Boga, ne mogoh bežati, ni drugo što. Rekoh: O mati božja hvostanska, sakri od sadašnje ove bede.

O što pati duša od begova turskih! Mati božija, sačuvaj me, raba svojega!

Bog da prosti sudiju, jer mi dade tri velike čaše vina.

Izvor: Društvo ljubitelja istorije, rasen.rs

Pripremila redakcija Kompas info
Povezani članci:

Portal Kompas Info posebnu pažnju posvećuje temama koje se tiču društva, ekonomije, vere, kulture, istorije, tradicije i identiteta naroda koji žive u ovom regionu. Želimo da vam pružimo objektivan, balansiran i progresivan pogled na svet oko nas, kao i da podstaknemo na razmišljanje, diskusiju i delovanje u pravcu boljeg društva za sve nas.