Netrpeljivost prema pravoslavnim Srbima u FBiH se više ni ne skriva. To je postao sistemski način djelovanja. Incidenti se samo nižu, a reakcija – ili ih uopšte nema ili se sve završi bez adekvatnih kazni. Biti Srbin pravoslavac u FBiH danas podjednako je teško kao prije 30 godina.
Istina, pojedine svetinje su obnovljene. Istina je da su njih obnavljali i čestiti, savjesni pripadnici drugih vjera. Međutim, veći problem leži u tome što se na djela onih nesavjesnih i radikalizovanih pojedinaca skoro ne reaguje. Izgleda da je nametnuti narativ o multietničnosti Bošnjaka mantra koja se ne smije ničim ugroziti.
I samo treba pogledati kako se u zemlji Bosni i Hercegovini radi sve naopako, kako se majstorski izvrću teze gdje je ugroženi napadač, a onaj koji podriva mir žrtva. Dok slušamo o „srpskim udarima na Dejtonski mirovni sporazum i suverenost BiH“, oni malobrojni Srbi koji žive u FBiH svakodnevno su meta napada, prijetnji i uvreda. Čak i mrtvi.
Posljednji primjer je morbidna prijetnja upućena sveštenicima Sabornog hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli. Da stvar bude gora, gnusnu prijeteću poruku iz zatvora u Zenici poslao je isti čovjek koji je samo tri mjeseca prije oskrnavio Saborni hram. Dževad Hasić u julu ove godine oskrnavio je crkvu, crkvenu prodavnicu i ukrali novac.
Kao da mu to nije bilo dovoljno, pa je sveštenstvu Hrama poslao gnusnu poruku, sljedećeg sadržaja:
„Mi kao Tuzlaci smo inače multietnički narod, ali vi niste dobro došli u naš grad soli (kolokvijalni naziv za Tuzlu), te vam obećavam da ću to zvono prebaciti na vibraciju, a sveštenika sa kandilom preobratiti ćemo na islam kako bi dotični mogao da uči ezan pet puta na dan, sa najvećim zadovoljstvom. Krst ćemo zamijeniti sa mjesecom i zvijezdom, kao u Al Aksi džamiji. Allahu akbar…“
I kod ovog nesrećnog, a moguće i duboko oboljelog od mržnje, prepoznaje se tačno ono kako federalna elita godinama sistemski predstavlja Bošnjake. On u uvodu naglašava multietničnost (čiji je valjda i on dio), a onda u nastavku iznosi radikalne stavove kakve priliče pokretu El mudžahid.
Baš ta matrica u kojoj će se radikalni islam predstaviti kao multietničnost sistemski je kroz medije, javnost, politiku nametana od strane Sarajeva. Samo u njihovim mozgovima ideologija Hamasa može biti predstavljena kao građanska, pa čak i multietnička. Svaki napad, višegodišnje prijetnje, zastrašivanja predstavljani su kao izolovani incidenti nesavjesnih pojedinaca.
Ipak, nikada niste doživjeli da Islamska zajednica u BiH ili bilo koji političar ili medij osude takvo ponašanje. I nikada nećemo doživjeti. Jer ništa, ponavljam, ne smije narušiti predstavu Bošnjaka kao jedine ugrožene grupacije u BiH. Treba održati narativ da su oni jedine žrtve, a svi drugi agresori. Pa je tako njima dozvoljeno i da promovišu radikalni islamizam, dok bi svaki izolovan incident na štetu Bošnjaka bio predstavljen kao sistemski napad na Bošnjake.
Ovaj slučaj je samo posljednji u nizu slučajeva. Prije samo 20-ak dana kod Zenice je na pravoslavnom groblju je polomljeno 60 krstova na nadgrobnim spomenicima na srpskom pravoslavnom groblju. Na brojnim srpskim stratištima, a kojih je puna Bosna, slike porušenih nadgrobnih ploča, zaraslih grobalja, polomljenih krstova nisu nikakva vijest. To što su protjerani sa kućnog praga nije im dovoljno, pa napadajući i mrtve, šalju poruku i živima – ovdje niste dobrodošli.
I koliko god njihovi mediji se pravili mrtvi, vjerski poglavari izvrtali teze, a političari briselskim riječnikom pozivali na „uzdržanost svih strana“, nemoguće je sakriti da je danas biti Srbin u FBiH veoma opasno.
A sve ovo ne govori o Bošnjacima kao narodu, nego o jednom srbofobnom sistemu koji je prožet kroz politiku, medije, nevladine organizacije i svaki oblik javnog života. U obnovi Sabornog hrama u Tuzli učestvovali su i Bošnjaci, a takvih primjera je mnogo. Ali ti normalni ljudi ne uklapaju se u čaršijske planove kojima je staze utabao još Alija Izetbegović.
U tim planovima radikalni islam je društveno prihvatljiv, a jedino poželjno uređenje je da se od BiH napravi islamska republika. A na tom putu, jedina smetnja su Srbi – Srpska pravoslavna crkva i Republika Srpska.
Aleksandar Stojanović za Kompasinfo
