Nekoliko mjeseci nakon što su nacisti preuzeli vlast silom, jer su sami zapalili vlastiti parlament da bi imali povod za upotrebu sile i nasilja nad političkim protivnicima, Katolička crkva je zaključila sa nacistima sporazum i tako prisilila svoje biskupe na obavezujuću lojalnost novom „božjem poslaniku, dobrom i vjernom katoliku“ Adolfu Hitleru.
16. član konkordata, odnosno pakta Vatikan – Hitler, sadržavao je sledeću odredbu:
“Prije preuzimanja svoje biskupije, biskupi će položiti zakletvu pred predsjednikom Rajha ili pred ovlašćenim predstavnikom, sledećim riječima:
Pred Bogom i Svetim pismom obavezujem se da ću kao biskup ostati vjeran njemačkom Rajhu i državi. Obećavam da ću poštovati vladu koja će biti osnovana po odredbama Ustava i da ću u tom smislu pripremati i svoje sveštenike. Kao što mi je dužnost, radiću za dobrobit njemačke države i njenih interesa; u vršenju poslanstva koje mi je povjereno, pokušaću spriječiti sve što bi tome moglo štetiti.“
Katolička crkva je,na taj način, neposredno učestvovala u konsolidaciji nacizma na vlasti, usprkos saznanju da su nacisti brutalno progonili svoje protivnike, prije svega sindikaliste, socijaliste i komuniste, crkva je Hitlera blagoslovila. Svoju predanost diktatorskom režimu nije povukla niti kada je bilo očito da nacisti planiraju nasilne i genocidne pogrome nad drugim narodima.
Glavni arhitekta saradnje nacista i Vatikana je monsinjor Eugenio Paceli, budući Papa Pije XII, koji je pomagao i posleratni masovni bijeg nacističkih i fašističkih zločinaca u Ameriku. U povezivanju s nacistima, od velike pomoći bio mu je njemački vatikanski agent Franz Papen, koji je ubijedio katoličku stranku Centrum da omogući Hitleru kritičnu većinu s kojom je preuzeo vlast i uveo diktaturu. Očito je da bez znatne podrške Vatikana Hitler ne bi došao na vlast!
Miomir Đurišić, Mitropolija