Naša Pravoslavna crkva molitveno 29. avgusta seća se prenosa nerukotvorenog obraza (ubrus) Gospoda Isusa Hrista iz Edese u Carigrad. Prenos nerukotvorenog obraza Gospoda Isusa Hrista, iz Edese u Carigrad, dogodio se 944. godine. Nerukotvorena ikona Gospoda Isusa Hrista jedinstvena je po tome što je prema predanju njen „autor“ bio Sam Gospod Isus Hristos.
Predanje kaže da je u vreme Spasiočevog propovedanja u sirijskom gradu Edesi vladao knez Avgar. Bio je zaražen gubom po celom telu. Glas o velikim čudesima koja je Gospod učinio proširila se Sirijom (Mt 4, 24) i stigao do Avgara. Ne videći Spasioca, Avgar je poverovao u Njega kao u Sina Božjeg i napisao pismo tražeći od njega da dođe i izleči ga, iskreno vjerovujući da će ozdraviti ako mu vidi lice. On posla nekog živopisca Ananiju u Palestinu s pismom Hristu, u kome Avgar moljaše Gospoda da dođe u Edesu i da ga isceli od gube.
U slučaju da Gospod ne mogadne doći, naredi knez Ananiji da živopiše lik Njegov i donese, verujući da će mu taj lik povratiti zdravlje. Ananija je došao u Jerusalim i video Gospoda okruženog narodom. Nije mu mogao prići zbog velikog broja ljudi koji su slušali Spasiteljevu propoved. Zatim je stao na visoki kamen i pokušao iz daljine da naslika lik Gospoda Isusa Hrista, ali nije uspeo. Sam Spasilac ga je pozvao, nazvavši ga po imenu i dao kratko pismo za Avgara, u kojem je, zadovoljivši vladarevu veru, obećao da će poslati svog učenika da ga ozdravi od gube i uputi ga na spasenje. Tada je Gospod tražio da donese vodu i ubrus (platno, peškir). Oprao je svoje lice, obrisao ga i na njemu je bilo utisnuto Njegovo Božansko lice. Ananija je doneo Ubrus i Spasiočevo pismo u Edesu.
Sa strahopoštovanjem, Avgar je prihvatio svetinju i primio isceljenje; samo mali deo tragova strašne bolesti ostao je na njegovom licu do dolaska obećanog učenika Gospoda. To je bio apostol 70. godine, sveti Tadej (pomen 21. avgusta), koji propovedajući Jevanđelje dođe Avgaru, isceli ga potajno i krsti ga i sve stanovnike Edese. Tada knez polupa idole, koji stajahu pred kapijom grada, i nad kapijom stavi onaj ubrus s likom Hristovim, nalepljen na drvo, uokviren u zlatan ram i okićen biserom. Još napisa knez ispod ikone na kapiji: „Hriste Bože, niko se ne će postideti, ko se u Tebe nada“.
Docnije, jedan od praunuka Avgarovih obnovi idolopoklonstvo. I episkop toga grada dođe noću i zazida onu ikonu nad kapijom. Vekovi su od tada prošli. U vreme cara Justinijana napade Persijski car Hozroj na Edesu, i grad beše u velikoj teskobi. Desi se tada da episkop Edeski Evlavije imade viđenje Presvete Bogorodice, koja mu objavi tajnu o zazidanoj i zaboravljenoj ikoni. Ikona bi pronađena, i silom njenom vojska Persijska pobeđena.
