Politika, opasno polje, struja, koja ljude baca iz krajnosti u krajnost. Ako pogledamo mnoge političare, vidjećemo da su u toku svoje karijere prelazili iz jedne ideologije u sasvim suprotnu. Na našim prostorima najčešće iz ekstremnih nacionalista u liberale, netolerantne prema nekadašnjoj svojoj ideologiji, pa i naciji, jer u međuvremenu su neki postali i nacionalisti drugih nacija, napustivši prvobitnu, a prema kojoj su sad šovinistički nastrojeni.
Prije nego što uđete u ovu društvenu djelatnost, zvana politika, razmislite gdje možete završiti. Neko je negdje rekao “droga je dugo putovanje kroz noć”, isto se može reći i za politiku. Sama politika je poput psihoaktivne supstance. Može ljude da uspenje ka vrhu moći i vlasti, a onda ih surovo baci. Poput maga, koji se uznio na velike visine pomoću čarolije, a, onda mu je neko omeo vradžbinu i strašno je pao poginuvši. Često ljudi kritikuju poteze političara kao izdajničke, sve do momenta, kad se nekim čudom i oni nađu u toj ulozi. Pa, postupaju i mnogo gore. Pri tom, prethodne su za mnogo manje nazivali najvećim izdajnicima. Demon politike od ljudi pravi budale, klovnove. Kako od onih koji se biraju, tako i od onih koji biraju. Politika navodi da čovjek iznosi svoje postojeće i nepostojeće vrline, skrivajući najžešće mane.
Kad se ljudi jednom uspnu na merdevine vlasti, obično ne planiraju da se spuste, bar nesvjesno, iako nemaju više gdje. Očajnički se bore za još neku stepenicu naviše, pri tom surovo udarajući nogama one ispod. Što se duže nalaze na toj poziciji postaju očajni, agresivni, nemilosrdni. Mole za pomoć, gdje god stignu. Ali, mala vajda. Politika, poput revolucije jede svoju djecu. Iskoristi ih kao makro prostitutke, a onda ih pusti niz vodu. Dok su političari mladi, atraktivni, u igri su. Vremenom idu u staro gvožđe.
Politika učini da čovjek napravi najnevjerovatnije stvari, koje prije toga ni sanjao nije da je u stanju. Učini da se od doktor Džekila napravi gospodin Hajd.