Početna » Tradicija » Manastir Čoziba — sveto pribežište proroka Ilije i roditelja Presvete Bogorodice

Svetinja nad Jerihonom

Manastir Čoziba — sveto pribežište proroka Ilije i roditelja Presvete Bogorodice

Manastir svetog Georgija Čozibskog, jedan je od najstarijih manastira u Palestini, savremen velikim monaškim centrima Svetog Save Osvećenog i Lavre Svetog Teodosija Kinovijarha u 6. veku.

Podignut je u pustinji Judeje, na putu koji povezuje Jerihon sa Jerusalimom. Glavna crkva je posvećena Presvetoj Bogorodici Čozibskoj, a izgrađena je na ruševinama Lavre Čoziba. Ovo mesto je oduvek smatrano svetim i zaštićenim od strane Presvete Bogorodice.

Joakim i Ana, roditelji Presvete Bogorodice, prilikom prinošenja žrtve u Solomonovom hramu bili su primorani da odu jer nisu imali dece. Tada se Ana povukla u svoj dom, usrdno moleći Boga da joj daruje dete koje bi mogla da prinese hramu, dok se Joakim povukao u pustinju i postio četrdeset dana i noći, govoreći: „Neću ni jesti ni piti dok me Gospod moj ne poseti i tako neka bude, da moja molitva postane hrana i piće“.

Tokom molitve javio mu se Anđeo Gospodnji i objavio rođenje Presvete Bogorodice. Bio je u istoj pećini u kojoj je, po Božijoj zapovesti, prorok Ilija našao utočište bežeći od gneva Jezavelje, žene cara Ahava.

Manastirska arhitektura

Manastir predstavlja složenu građevinu na tri nivoa, sa glavnom crkvom, kapelama, pećinom proroka Ilije, isposničkim kelijama, konacima, dvorištima, podrumima i drugim prostorijama.

Glavna crkva – jednobrodna bazilika sa kupolom – posvećena je Rođenju Presvete Bogorodice („Bogorodici Čozibskoj“). Na severnom delu poda nalaze se mozaici ukrašeni vizantijskim dvoglavim orlom, koji datiraju iz 12. veka.

Manastir Svetog Georgija Čozibskog
Foto: Wikiwand

Zlatno doba manastira

Manastir je dostigao svoj vrhunac u vreme igumana Svetog Georgija Čozibskog, krajem 6. veka, kada je u njemu bilo preko 2000 monaha. Grobnica Svetog Georgija nalazi se u staroj kapeli iz 6. veka. Pećina proroka Ilije nalazi se na trećem nivou manastira, gde je, po predanju, bio hranjen gavranom. Takođe se veruje da je manastir podignut na imanju Joakima i Ane.

Na krovu i zidovima nalaze se hrišćanski simboli i stotine natpisa sa domovinama i imenima monaha sahranjenih u tom mestu.

Današnja građevina je podignuta 1878. godine na ruševinama stare Lavre Čoziba. Stara kapela posvećena je petorici sirijskih monaha koji su bili prvi osnivači manastira. Kapela Svetog Georgija najverovatnije stoji na mestu prve crkve.

Manastir je bio teško razoren tokom persijskog napada, kada su većina monaha ubijeni ili rasejani. Posle ponovnih razaranja, ostao je aktivan sa nekoliciom monaha sve do 12. veka, kada je obnovljen u vreme cara Manojla Komnina. U 13. veku bio je potpuno napušten, sve dok ga nije ponovo oživeo grčki monah Kalinikos 1878. godine.

Pećina proroka Ilije i mesto molitve Svetog Joakima

Iznad katolikona, na istočnoj strani, nalazi se pećina u kojoj je prorok Ilija Tesvićanin boravio bežeći od bezbožnog cara Ahava i njegove žene Jezavelje, koja je uvela idolopoklonstvo u Izrailj.

U toj pećini proroka je hranio gavran: hlebom ujutru i mesom uveče, a on je pio vodu iz potoka Horat. „A potok presahnu od suše. Tada mu Gospod reče: Ustani i idi u Sareptu sidonsku i nastani se onde“ (3. Carevima 17, 7–9). Na severnoj strani pećine nalazi se velika ikona proroka Ilije koga hrani gavran.

Po predanju, u istoj pećini se podvizavao i Joakim

Po predanju, u istoj pećini se podvizavao i Joakim, posteći i moleći se Bogu da mu daruje dete. Kada je jednom prilikom sa Anom prineo hleb u hramu, njihova žrtva je odbijena od strane sveštenika, jer su bili bezdetni i smatrani prokletima.

Ovo ih je duboko ožalostilo: Ana se zatvorila u kući moleći Boga, a Joakim se povukao u pustinju, rekavši: „Neću ni jesti ni piti dok me Gospod moj ne poseti i tako neka bude, da moja molitva postane hrana i piće“. Bog je uslišio njihove molitve, i oboje su rešili da dete posvete hramu. To dete bila je Presveta Bogorodica Marija, koja je postala Majka Božija.

Ovim se objašnjava i posvećenost katolikona manastira Rođenju Presvete Bogorodice.

Skit Svete Ane i naziv „Manastir devojaka“

Na istočnoj strani manastira nalaze se pećine u kojima je živeo Sveti Georgije Čozibski. Te pećine se zovu Skit Svete Ane. Po predanju, na tom mestu Sveta Ana je živela nakon rođenja Presvete Bogorodice, predvodeći zajednicu devojaka u podvižništvu. Odatle potiče i arapski naziv mesta „Der Elbanat“, što znači „manastir devojaka“.

Sveta relikvija Svete Ane

Sveta relikvija – leva noga Svete Ane, koja je mirisala na nebeski miomir – čuvala se u crkvi Skita, ali je preneta u Skit Svete Ane na Svetoj Gori kada su monasi napustili Palestinu tokom ratnih razaranja.

Izvor: en.jerusalem-patrirchate.info

Prevod i priprema: Redakcija Kompas info
Povezani članci:

Portal Kompas Info posebnu pažnju posvećuje temama koje se tiču društva, ekonomije, vere, kulture, istorije, tradicije i identiteta naroda koji žive u ovom regionu. Želimo da vam pružimo objektivan, balansiran i progresivan pogled na svet oko nas, kao i da podstaknemo na razmišljanje, diskusiju i delovanje u pravcu boljeg društva za sve nas.