Generacija Z je postala punoletna plivajući u svetu digitalnog sadržaja. Svakodnevno se kreću po društvenim medijima, ćaskaju sa svojim prijateljima, bljescima videa, člancima vesti sa ziliona mesta širom mreže. Kako američki tinejdžeri i najmlađi odrasli prebiraju svu tu digitalizovanu prljavštinu da bi utvrdili šta je važno, korisno ili istinito?
Mnogi ljudi bi voleli da znaju. Društvene mreže žele mlade korisnike. Mediji žele pretplatnike. Političari žele glasove. Profesori žele da znaju zašto njihovi učenici ne čitaju knjige. Čini se da svi imaju udela u razumevanju današnje dece.
Tokom proteklih nekoliko godina, istraživači u kompaniji „Jigsaw“, „Guglovoj“ podružnici koja se fokusira na onlajn politiku i polarizaciju, proučavali su kako Gen Z procesuira ono što vide na mreži. Istraživači su se nadali da će njihov rad pružiti jednu od prvih dubinskih, etnografskih studija o „informacionoj pismenosti“ generacije Z. Ali čim su počeli, njihova najosnovnija pretpostavka o prirodi digitalnih informacija se srušila.
„Jednostavno ih nije briga“
„U roku od nedelju dana stvarnog istraživanja, upravo smo izbacili termin informatička pismenost“, kaže Jasmin Grin, izvršni direktor u kompaniji Jigsaw. Ispostavilo se da pripadnici Gen Z „nisu na linearnom putovanju da bi procenili istinitost bilo čega“. Umesto toga, oni su angažovani u onome što istraživači nazivaju „informacionim senzibilitetom“ — „društveno informisanom“ praksom koja se oslanja na „narodnu heuristiku kredibiliteta“. Drugim rečima, ova generacija zna razliku između čvrstih vesti i memova generisanih veštačkom inteligencijom. Jednostavno ih nije briga.
Rezultati istraživanja nude uvid u digitalni način razmišljanja generacije Z. Tamo gde se starije generacije bore da provere informacije i citiraju izvore, generacija Z se čak ni ne trudi. Oni samo čitaju naslove, a zatim brzo skroluju do komentara, da vide šta svi drugi kažu.
Utvrđivanje istine i važnosti prepuštaju onima koji imaju isto mišljenje i uticaje od poverenja. A ako je članak predugačak, oni ga jednostavno preskaču. Ne žele da vide stvari koje bi ih mogle naterati da previše razmišljaju ili koje ih emocionalno uznemiruju. Ako imaju cilj, otkrio je „Jigsaw“, to je da nauče ono što treba da znaju da bi ostali hladni i upućeni u izabrane društvene grupe.
„Stara garda je kao: ‘Da, ali morate na kraju da brinete o istini'“, kaže Grin.
„Pogled generacije Z je: ‘Možete mi reći svoju istinu i ono što mislite da je važno’. Ono što utvrđuje relevantnost tvrdnje nije neki utvrđeni pojam autoriteta. To su društveni signali koje dobijaju od svojih vršnjaka.
Istraživači su se oslanjali na intenzivne intervjue grupom dece starosti od 13 do 24 godine iz reprezentativnog raspona demografije, klasa i polova. Radili su ono što antropolozi rade na terenu – tražili su kvalitativnu dubinu, a ne kvantitativne podatke.
Sopstveni filteri za obradu digitalizovanih informacija
Ono što su čuli ih je iznenadilo. Mladi ljudi u osnovi kažu da ne vide razliku između odlaska na internet za vestima i društvene interakcije. Generacija Z pristupa većini svog digitalnog iskustva u onome što istraživači nazivaju „timepass“ režimu, samo gledajući da im ne bude dosadno.
Ako žele da odgovore na pitanje ili nauče nešto novo, mogli bi da se obrate pretraživaču, ali nove informacije stiču uglavnom preko svojih društvenih fidova, koji su algoritamski skraćeni tako da odražavaju ono do čega im je stalo i kome veruju. Ukratko, napravili su sopstvene filtere za obradu navale digitalizovanih informacija. Pojavljuju se samo važne stvari, a ako se nešto pojavi, mora da je važno.
Oni ne čitaju dugačke članke. I ne veruju ništa reklamama ili iskačućim prozorima koji traže donacije ili pretplate. „Ako pravite mamac za klikove, nemate poverenja u svoj sadržaj“, rekao je jedan ispitanik istraživačima. „A izvori vesti — čak i CNN i Nju Jork Tajms — rade mamac za klikove. Te članke odmah bacam.“
Oslanjaju na onlajn influensere
Umesto da slušaju zagušljive stare učitelje, poput Ai-En-Ena i Tajmsa, oni se oslanjaju na onlajn influensere. Lično iskustvo uticajnih čini ih autentičnim i govore jezikom generacije Z.
„Gen Z će imati omiljenog influensera ili grupu influensera kojima u suštini predaju svoje poverenje, a onda su neverovatno lojalni svemu što influenseri govore“, kaže Bet Goldberg, šef istraživanja kompanije „Jigsaw“. „Postaje izuzetno skupo ispasti iz grupe tog influensera, jer oni od njih dobijaju sve svoje informacije.“
Ništa od ovoga ne znači da je generacija Z manje inteligentna ili marljiva od drugih generacija. Oni znaju da istraže nešto dublje. Jednostavno, obično ne žele. „Oni koriste te veštine kritične pismenosti u veoma malom delu vremena koje provode na mreži“, kaže Goldberg. Ako se pripremaju za svađu za koju znaju da će je imati, ili kada moraju da donose velike životne odluke o školama ili investicijama, spremni su da se nose sa mukotrpnim pronalaženjem činjenica. „Ali ogromnu većinu vremena, oni provode svoje vreme bezumno u režimu vremenskog prolaza. Istinitost ne samo da nije bila na prvom mestu, ona im zapravo uopšte nije bila važna.“
Kada je jedan subjekt podelio lažnu sliku Donalda Trampa koji beži iz njujorške policije, istraživači su ih osporili. „Nekako su slegli ramenima“, kaže Goldberg. Iz perspektive subjekta, koristili su svoje kritičko razmišljanje i veštine medijske pismenosti. Na kraju krajeva, Tramp je u to vreme bio na krivičnom suđenju u Njujorku. Mogla je biti istina.
Kultura otkazivanja
A kada su u pitanju stvari kao što su dijeta ili velnes, ova generacija će to samo isprobati na svom telu i videti da li radi. Oni to doživljavaju kao siguran način da sprovedu sopstveno istraživanje, uglavnom zato što ne šteti nikome drugom. Ako ta nova dijeta ili režim vežbanja „radi“ na njihovom telu, to je verodostojnije od podataka koji pokazuju njegove efekte na celu populaciju.
„Kultura otkazivanja postala je stvar dok su odrastali. Oni su bili obučeni i vodili računa o tome kako da nastupaju, a ne da nastupaju, da bi to izbegli“, kaže Goldberg.
„Oni dobijaju pouzdane informacije od zatvorenih grupnih ćaskanja ili pratilaca sa privatnim fidovima, tako da mogu da urade da su deo grupe i mogu da vrše određene društvene signale. Za Gen Z, provera šta drugi ljudi govore u komentarima nije plitka. To je pitanje društvenog života ili smrti.