Početna » Društvo » Srpske svetinje u FBiH: U ratu rušene, u miru skrnavljene

Svetinje u FBiH i danas meta napada

Srpske svetinje u FBiH: U ratu rušene, u miru skrnavljene

Na hiljade pravoslavnih manastira, crkava i kapela u FBiH porušeno je u proteklom ratu u tom entitetu. I danas, skoro tri decenije od završetka sukoba, pojedine svetinje nisu obnovljene niti će, po svemu sudeći, u dogledno vreme.

Gorele su potpuno nedužne početkom tih devedesetih godina prošlog veka. Radost molitve menjala je tuga koja se prelamala kao krik iz duša vernika.

Otežavajuće okolnosti jeste da ono što je rušeno u ratu, obnovljeno nakon toga, u miru ponovo na meti vandala. Oni u većini slučajeva ne budu pronađeni i kažnjeni. Svim tim problemima današnjice politička elita iz Sarajeva ne pridaje nikakvu pažnju. Nemi su i gluvi, kako na sve napade na svetinje, groblja tako i na Srbe koji su odlučili da se vrate na svoje ognjište.

Minirano i paljeno

Pravoslavne svetinje u proteklom ratu na svakom pedlju FBiH bile su minirane ili paljene. Tako da su nakon 1995. godine na pojedinim mestima u tom entitetu od crkava u najvećem broju slučajeva ostale samo ruševine, odnosno obrisi da su nekada postojale.

„Samo na području Eparhije bihaćko-petrovačko porušeno je 130 crkava i manastira te drugih bogoslužećih mjesta. Svetinje su paljene i rušene od Livna do srpskih sela oko Kladuše i do Kupresa. Groblja u FBiH imala su svoje kapele i sve je porušeno. Grubom računicom u proteklom ratu srušeno je oko 800 kapela“, kazao je “Glasu Srpske” predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH Đorđe Radanović.

Podseća da je jedna od najvećih pravoslavnih svetinja – Saborni hram u Mostaru u proteklom ratu miniran i zapaljen od strane muslimanske i hrvatske ruke zajedno.

„Isto se dešavalo i sa crkvama i kapelama u Čapljini, Stocu, Kaknju, na Ozrenu. U Bugojnu je crkva minirana, potpuno srušena. Ništa drugačije nije bilo ni na potezu od Sarajeva prema Zenici, oko Tuzle. Hrvati su na Kupresu kako su zauzimali srpska sela, tako minirali i rušili crkve. U Donjem Vakufu muslimani su zapali crkve 1995. godine“, navodi Radanović. Dodaje da je u Bugojnu porušena crkvena kuća, parohijski dom i crkva, odnosno tri pravoslavna objekta u jednom dvorištu.

Više od 1.000 objekata

Naglašava i da je teško sabrati koliko je porušeno pravoslavnih crkava, manastira i kapela. Ali ističe da se radi o više od 1.000 objekata.

„Imamo i spisak svih pravoslavnih grobalja u FBiH. Teško se može naći ijedno da nije srušeno“, kazao je Radanović.

Sa druge strane naglašava i da je mnogo novca uloženo u obnovu manastira, crkava i kapela od strane vlasti u Republici Srpskoj i Srbiji te sa lokalnog nivoa.

„Mnogo je uloženo novca. Vlasti daju maksimalno crkvi i svakome ko je pokrenuo aktivnosti i zalaže se za obnovu svetinja“, poručio je Radanović.

Obnavljamo i obnavljaćemo

Sve crkve, manastiri i kapele bili su porušeni ili značajnije oštećeni na području Hercegovačko-neretvanskog kantona za vreme rata, a među njima i jedna od najvećih svetinja na ovdašnjim područjima Saborni hram u Mostaru, koji se nalazi i pod zaštitom UNESKO-a.

Jedan od najvećih hramova u SPC, mostarski Saborni hram Svete trojice, sagrađen još 1873. godine. U leto 1992. godine pretvoren je u gomilu kamenja. Hram je granatiran 8. juna 1992. godine, a sedmicu kasnije, na drugi dan praznika Svete trojice srušeni su tornjevi i crkva je zapaljena. Do temelja 1993. godine srušena je i crkva Rođenja Presvete Bogorodice, koja je u Mostaru građena u 16. veku.

Svetinje u FBiH/Saborni hram Mostar
FOTO: Vladika Atanasije na ruševinama Sabornog hrama

„Po završetku rata uporedo sa povratkom izbjeglih i raseljenih vratilo se i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve. Tako da je zajedno sa obnovom porodičnih domova počela i obnova crkava u Mostaru. Jedan od najzahtjevnijih i svakako najskupljih projekata je i obnova Saborne crkve u gradu na Neretvi“, kazao je “Glasu Srpske” zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivojević.

Obnova Sabornog hrama

Koliko je to bitan, važan i skup projekat, naglašava on, pokazuje i činjenica da je to nacionalni spomenik kulture koji se nalazi zaštićen u zoni UNESKO-a.

„Dakle, Saborna crkva kao takva mora da bude obnovljena onako kako je bila i građena, što svakako poskupljuje njenu izgradnju. O kojem vidu i veličini građevine je riječ pokazuje podatak da je do izgradnje crkve Svetog Marka u Beogradu to bila najveća pravoslavna crkva na ovim prostorima. To je svakako jedan zahtjevan i veliki projekat“, pojašnjava Milivojević.

Poručuje i da je do sada uz razumijevanje Vlade Srpske i Srbije odvojen znatan dio novca za obnovu Sabornog hrama u Mostaru, a rezultat toga je i skoro završen građevinski dio na tom objektu.

– Treba uraditi još dosta toga. Potrebno je još mnogo novca da bi ova pravoslavna svetinja i taj naš pravoslavni hram zasijao punom svjetlošću i bio stvarno onaj dragulj koji je bio i ranije, a to je jedan od prepoznatljivih znakova, ne samo Mostara nego čitave regije – zaključio je Milivojević.

Krađe i napadi i u miru

Ono što posebno budi strah, ali i uveliko pali alarm za uzbunu je i što su crkve u FBiH i danas na meti napada. Tako je iz Saborne crkve u Mostaru pre samo dve godine ukradeno 90 metara kabla. Prilikom krađe uništena je i kutija za osigurače ispod zvonika. Iste te godine, samo koji mesec ranije, izvršen je vandalski napad na Staru crkvu u Mostaru. I tada su provalili vrata crkve Rođenja Presvete Bogorodice, oskrnavili oltar, razbacali predmete u crkvi te odnijeli novac iz kutije za dobrovoljne priloge, kao i novac iz kutije humanitarnog društva “Dobrotvor”.

Napadi su se dešavali i u ostalim mestima u FBiH. Tako je posle rata, prema evidenciji Odbora za zaštitu prava Srba, crkva u Blažuju do sada bila meta napada minimalno 20 puta. Istu sudbinu je u nekoliko desetina navrata doživela i pravoslavna crkva Preobraženja Gospodnjeg u Sarajevu. Napadane su i pravoslavne svetinje u drugim delovima FBiH.

„Jednostavno dešava se klasično rušenje ustavnog prava na vjeroispovijest. Jer kada neko jednu crkvu u današnje vrijeme pokrada, pljačka i skrnavi kako Srbi ponovo da dođu u tu svetinju. Jednostavno time rizikuju život i dolaskom u crkve strahuju da će im neko kamenom razbiti glavu“, navodi Radovanović.

Oskrnavljena crkva u Sarajevu
FOTO: Radio Sarajevo

Okidač za sve, navodi on, je što mržnja prema Srbima i pravoslavlju od strane Hrvata i Bošnjaka traje od devedesetih godina prošlog vijeka.

„Ta mržnja i dalje se gaji, uglavnom putem medija. Svaki dan obilježavaju neku bitku gdje su, kako navode, taj prostor oslobodili od Srba, a u stvari pobili su ih i protjerali. U govorima političara u FBiH nema mjesta za strašna istorijska stradanja Srba koja su se desila na tom području“, zaključio je Radanović.

Žitomislić

U Drugom svetskom ratu manastir Žitomislić je bio zapaljen i opljačkan. Ali najviše je stradao 1992. godine, kada su crkva i stari konak minirani i do temelja srušeni, a ostali objekti, kao i škola, zapaljeni. Obnova manastira Žitomislić, srpskog duhovnog jezgra u dolini Neretve, počela je 2002, a završena 2005. godine. U obnovu manastira i hrama Blagovijesti Presvete Bogorodice u sklopu manastirskog zdanja uloženo je 250.000 maraka. Vlada Republike Srpske u njegovu je obnovu uložila 50.000, a Vlada FBiH donirala je 35.000 KM. Ostatak su finansirale četiri srpske porodice iz Hercegovine.

Izvor: Glas Srpske

Pripremila redakcija Kompas info
Povezani članci:

Portal Kompas Info posebnu pažnju posvećuje temama koje se tiču društva, ekonomije, vere, kulture, istorije, tradicije i identiteta naroda koji žive u ovom regionu. Želimo da vam pružimo objektivan, balansiran i progresivan pogled na svet oko nas, kao i da podstaknemo na razmišljanje, diskusiju i delovanje u pravcu boljeg društva za sve nas.