Skoro je iguman Alipije Životikov pisao o tome kako je prestao da čita Jevanđelje. Kad je počeo da služi u Donskom manastiru u Moskvi, imao je zaista puno posla. Nije imao mogućnosti od obaveza da se udubi u Sveto Jevanđelje, (što bi rekli sa razumevanjem da čita) tako da je to i prestao.
Nije obraćao mnogo pažnje na to jer od četiri ujutro pa do kasno uveče bio je zauzet poslovima po manastiru.
Posledice duhovnog zapostavljanja
Ništa nije primećivao posebno, ali je s vremenom počeo da oseća i fizičku i duhovnu klonulost, a odmor nije dolazio ni od sna, ni od prostog predaha u poslovima, pa ni posebna ishrana mu nije pomogla.
Zaspe pa se probudi, ode na bratsku službu pa se isprazni, ko da mu neko posisa svu energiju. Sedne za volan, ruke mu se tresu, hoda a noge mu klecaju. Sve to traje, a biva mu i teže, a ne zna šta je.
Savet iskusnog duhovnika
Jednom prilikom, poslom je otišao kod oca Agafadora koji je bio namesnik. Iskusni sveštenik je odmah primetio da nije sve kako treba. Pitao ga je kad je poslednji put čitao Jevanđelje. Otac Alipije se prenuo i shvatio da je jako puno prošlo od poslednjeg čitanja Jevanđelja.
Povratak Jevanđelju i duhovna obnova
U ocu se probudila prava duhovna uzbuna. Zamandalio se u keliju i čitao, čitao… Što je više čitao, osećao je kako mu je bolje. Čitao je dok nije osetio da je pun energije koja mu je falila. Ovo mu je bila velika lekcija, koju nije morao dva puta da ponavlja. Svaki dan je čitao po jednu glavu, tako da je za godinu dana imao ciklus od 365 glava Jevanđelja pročitanih.
Jevanđelje – hrana za dušu
Kaže otac Alipije kako se čovek sastoji od tela i duše. Telo svoje održavamo i hranimo, a glavna hrana za dušu je Jevanđelje, a to zaboravljamo. Ne zaboravljamo da napunimo telefon, a da čitamo Jevanđelje zaboravljamo. Ujutro pročitamo glavu iz Jevanđelja i dobijemo blagodat za ceo dan.
Snaga Jevanđelja
Mi prosto ne shvatamo šta je Jevanđelje. Kad bi mogli da vidimo kako se đavo savija kada uzimamo u ruke Jevanđelje, ne bi ga nikad ispuštali iz ruku.