Hrvatska je ponovo pokazala svoje pravo lice — lice države koja sistematski briše trag srpskog postojanja, žrtve pretvara u „neprijatnu temu“, a zločine u „nespretne istorijske događaje“. Posljednji čin te sramne politike jeste zabrana srpskim studentima da posjete Spomen-kompleks Jasenovac, polože vijence i zapale svijeće za više od 700.000 ubijenih Srba, Jevreja i Roma. Riječ je o delegaciji studenata sa Beogradskog i Novosadskog univerziteta, okupljenih oko fondacije „Za srpski narod i državu“, koji su na dostojanstven način željeli da odaju počast nevinim žrtvama jednog od najstrašnijih koncentracionih logora u Evropi tokom Drugog svjetskog rata.
Ovaj sramotni i duboko nehumani čin predstavlja nastavak politike revizionizma i istorijskog negiranja koju Hrvatska, nažalost, sve češće praktikuje. Zabraniti mladim ljudima da polože vijence i zapale svijeće za jasenovačke novomučenike nije ništa drugo do brutalna demonstracija nepoštovanja prema žrtvama i pokušaj gušenja istine.
Podsjetimo, ovo nije prvi put da hrvatske vlasti zabranjuju predstavnicima Srbije da posjete Jasenovac. Isti skandal se dogodio i kada je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću onemogućeno da položi vijenac na mjestu masovnog stradanja srpskog naroda. Danas se isto ponovilo, ali usmjereno ka mladim ljudima koji, vođeni poštenjem i željom za očuvanjem istorijskog sjećanja, nisu dobili ni osnovnu priliku za dostojanstven čin pijeteta.
Direktor Centra „Simon Vizental“, dr Efraim Zurof, opravdano je ovaj postupak nazvao apsurdom, ukazujući i na poraznu činjenicu – apsolutno odsustvo reakcije međunarodne zajednice. Ćutanje na ovakav skandal znači saučesništvo u pokušaju brisanja istorije i gašenja sjećanja na nedužne žrtve, među kojima je bilo i djece, žena, staraca.
Sve se to dešava uz „grobnu“ tišinu iz Brisela. Dok EU podiže obrve zbog izjava srpskih političara, na sistematsko ponižavanje srpskih žrtava i uništavanje grobova, odgovara — ćutanjem. Šta je s evropskim vrijednostima? Ili se ne računaju kada su u pitanju Srbi?
Dokle više? Dokle će se dopuštati da se fašistička prošlost u Hrvatskoj rehabilituje, a srpska stradanja satanizuju?
Hrvatska mora znati da se istina ne može zabraniti, a žrtve Jasenovca ne pripadaju samo Srbima – one pripadaju cjelokupnom čovječanstvu. Zabraniti sjećanje na njih je čin moralne degradacije koji će ostati zapisan u istoriji kao dokaz neprihvatljivog odnosa jedne države prema žrtvama genocida.
