Početna » Nauka » Da li je svinjetina zaista štetna po naše zdravlje?

Svinjetina i zdravlje: Mitovi i naučne činjenice

Da li je svinjetina zaista štetna po naše zdravlje?

Od pečenice do kulena, svinjetina je jedno od najčešće konzumiranih mesa u svetu.

Ipak, dok mnogi uživaju u sočnim porcijama, neki upozoravaju na njen negativni uticaj na zdravlje. Tako na primer, portal n-um.com u svom članku navodi razloge zbog kojih se svinjetina smatra štetnom odnosno razloge zbog kojih uzrokuje bolest.

Kakav je uticaj svinjetine na naše zdravlje?

Da li je unos ove vrste mesa zapravo opasan za naše zdravlje proverio je portal foodfacts.news.

„Kada govorimo o uticaju svinjetine na zdravlje, ne možemo generalno reći da ima štetan uticaj na zdravlje, ali istraživanja pokazuju povezanost njene konzumacije sa određenim oboljenjima, zavisno od unete količine i oblika u kojem se konzumira“, navodi specijalistkinja nutricionizma Karmen Kokot.

Može da pronađe mesto u našoj ishrani

U nutritivnom smislu, objašnjava, kao i ostale vrste crvenog mesa, bogat je izvor visokokvalitetnih belančevina, određenih minerala i vitamina gde posebno treba istaći gvožđe koje se u hem obliku najbolje iskorišćava u našem organizmu. „To je posebno važno za žene u reproduktivnom periodu koje zbog menstrualnih krvarenja često pate od manjka gvožđa odnosno malokrvnosti“, ističe ona.

Takođe je dobar izvor cinka, selena i vitamina B – kompleksa npr. vitamina B1, neophodnog za normalno funkcionisanje nervnog sistema, u svinjskom mesu ima 15 puta više nego u istoj masi piletine, osam puta više nego u junetini i 6,5 puta više nego u jagnjetini.

Kaže da kada govorimo o konzumaciji svinjetine kao potencijalnom riziku za zdravlje, govorimo prvenstveno o riziku od bolesti kardiovaskularnog sistema zbog veće zastupljenosti zasićenih masnih kiselina i holesterola te povećanom riziku za rak debelog creva što se uglavnom pripisuje povećanom unosu hemskog gvožđa koje ima visoku bioraspoloživost.

Kada raste rizik od kardiovaskularnih bolesti?

Konzumacija masnih delova kao što je vrat, dodaje, može povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti, ako se konzumira često i u većim količinama, a takođe veći problem predstavlja konzumacija prerađenog crvenog mesa koje povećava rizik za kolorektalni karcinom 15 odsto odnosno 21 za karcinom kolona i čak 34 za distalni karcinom kolona.

„Međutim, umerena konzumacija svakako može pronaći svoje mesto u našoj ishrani“, naglašava Kokot dodajući da je preporučljivo korišćenje krtog svinjskog mesa bez masnoća pripremljenog prvenstveno kuvanjem, dinstanjem ili pečenjem u rerni.

Važna je kombinacija sa povrćem ili žitaricama

Preradom mesa, podseća, na visokim temperaturama (npr. prženje, dimljenje) stvaraju se aromatski ugljovodinici koji su povezani s povećanim rizikom od razvoja karcinoma.

Napominje da je važna kombinacija svinjetine s drugom vrstom hrane poput integralnih žitarica ili krucifernog povrća kao što je kelj, brokoli, karfiol, naročito u kontekstu hemoprotektivnog uticaja krucifernog povrća i smanjenja rizika za kolorektalni karcinom.

Konzumacija svinjetine iz sopstvenog uzgoja može biti izbor u preporučenoj ishrani, kaže Kokot.

Koliko su bitni poreklo i način uzgoja svinja?

„Poreklo i način uzgoja životinja imaju znatan uticaj na kvalitet mesa, zdravstvenu ispravnost i potencijalne rizike za zdravlje“, otkriva ona.

Kako kaže, meso svinja uzgajanih na prirodan način odnosno hranjenih ostacima hrane iz domaćinstva i žitaricama što je najčešći način uzgoja u domaćinstvima za lične potrebe, kvalitetnije je i s manjim procentom masnog tkiva te povoljnijim odnosom zasićenih i nezasićenih masnih kiselina.

Prema njenim rečima, konzumacija svinjetine iz ličnog uzgoja, naročito u krajevima gde se svinje tradicionalno uzgajaju, ako je umerena i pripremljena preporučenim načinima, može biti dobar izbor u preporučenoj ishrani.

„Ako se svinjetina kupuje, preporuka je kupovina s proverenih farmi koje imaju održive metode uzgoja“, zaključuje varaždinska nutricionistkinja.

Potrebno je pronaći balans između uživanja u hrani i očuvanja zdravlja

Magistar nutricionizma Marko Šimić ukazuje takođe na potencijalnu povezanost ove vrste mesa sa kardiovaskularnim bolestima, kao i pojačani rizik od razvoja raka probavnog siszema. „Međutim, to ne znači da je treba potpuno izbaciti iz ishrane već je ključno birati kvalitetnije izvore poput nemasnih delova iz projerenog uzgoja, pripremati ih na zdrav način i smanjiti unos prerađenih proizvoda“, mišljenja je i nutricionista Šimić.

Skreće nam pažnju da je ishrana bogata biljnim namirnicama, vlaknima i poželjnim masnoćama najbolji način da pronađemo balans između uživanja u hrani i očuvanja zdravlja i da ukoliko konzumirate svinjetinu u umerenim količinama i birate kvalitetne izvore, nema razloga za zabrinutost.

Nemasni delovi svinjetine poput filea ili buta nutritivno su vredni i mogu se uklopiti u uravnoteženu ishranu. Poređenja radi, dodaje, 100 grama svinjskog filea sadrži otprilike isto proteina kao pileća prsa, ali s nešto više vitamina B grupe, gvožđa i cinka koji su neophodni u metabolizmu proizvodnje energije i radu nervnog sistema.

Kada nastaju problemi?

S druge strane, pojašnjava, problem nastaje kada se konzumira u prekomernim količinama ili u obliku prerađenih proizvoda poput kobasica, slanine i šunke. Takvi proizvodi često sadrže visoke nivoe zasićenih masti, soli i aditiva poput nitrata i nitrita koji su povezani s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i određenih vrsta raka.

„Zato, ravnoteža između uživanja u hrani i dugoročnog zdravlja nije nemoguća. Važno je donositi svesne informisane odluke i birati šta je najbolje za vaše telo“, poručuje osječki nutricionista.

Birati meso sa manjih lokalnih farmi sa tradicionalnim metodama uzgoja

Slaže se s nutricionistkinjom Kokot da tokom prženja i roštiljanja pri visokim temperaturama nastaju štetna jedinjenja koja se povezuju s oštećenjem ćelija i povećanjem rizika od raka. „Ipak, to ne znači da nikada ne smete uživati u komadu pečene svinjetine, ali svakako je bolje odabrati metode poput pečenja u rerni ili kuvanja koje ne stvaraju toliko štetnih jedinjenja“, kaže Šimić.

Prema njegovim rečima, često se govori o tome da je „masna“ ili „nezdrava“, ali malo ko razmišlja o tome kako način uzgoja životinja utiče na kvalitet mesa koje završava na našem tanjiru.

U industrijskom uzgoju, dodaje, svinje se često drže u skučenim prostorima bez prirodnog kretanja, a njihova ishrana se zasniva na visokoenergetskim smesama kako bi što brže dobile na težini. Kako bi se sprečile bolesti koje se lako šire u takvim uslovima, često se koriste antibiotici i hormoni rasta što može ostaviti tragove u mesu.

Dugoročno gledano, unos takvog mesa može doprineti razvoju otpornosti na antibiotike kod ljudi što je jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova današnjice, dok se s druge strane svinje koje se uzgajaju na otvorenom hrane prirodnom hranom i ne dobijaju nepotrebne lekove, proizvode meso bogatije hranljivim materijama i sa boljim sastavom masnih kiselina, ističe.

„Dakle, ako se odlučujete za svinjetinu, uvek je bolje birati meso iz manjih, lokalnih farmi koje primenjuju ekološki uzgoj ili tradicionalne metode hranjenja“, konstatuje osječki nutricionista i dodaje da time ne samo da smanjujete unos potencijalno štetnih materija nego i podržavate održiviju i etičniju proizvodnju hrane.

Da li crveno meso izaziva rak debelog creva?

Tvrdnja da je svinjetina štetna za zdravlje nije tačna odnosno njena prekomerna konzumacija, kao i druge vrste crvenog mesa, može biti štetna i povećavati rizik od razvoja spomenutih bolesti.

Ipak, umerena konzumacija nemasnih ili manje masnih delova svinjetine, posebno one iz ličog uzgoja ili sa proverenih farmi s tradicionalnim načinom uzgoja, može biti deo uravnotežene ishrane i predstavlja izvor vrednih proteina, kao i vitamina i minerala.

Izvor: foodfacts.news, Agroklub.rs

Prevod i priprema: Redakcija Kompas info
Povezani članci:

Portal Kompas Info posebnu pažnju posvećuje temama koje se tiču društva, ekonomije, vere, kulture, istorije, tradicije i identiteta naroda koji žive u ovom regionu. Želimo da vam pružimo objektivan, balansiran i progresivan pogled na svet oko nas, kao i da podstaknemo na razmišljanje, diskusiju i delovanje u pravcu boljeg društva za sve nas.