Premda je bio osuđen na smrt, Radonjića je tek ustoličeni gospodar poštedio te kazne. Prvi Njegošev korak bio je da omogući zaštitu i potporu Rusije. O tome svjedoči njegovo prvo pismo ruskom konzulu Jeremiji Gagiću u Dubrovnik. Tom prilikom Gagiću šalje i “potvrždenija” glavara crnogorskih i brdskih o svom izboru za gospodara Crne Gore i Brda. Dolazak na vlast sa sedamnaest godina, poslije duge i stabilne vladavine njegovog strica, izazvao je brojne kontroverze i sumnje u njegovu vladalačku sposobnost i spremnost da ponese težak teret narodnih i državnih poslova na svojim plećima.
Situacija u Crnoj Gori odvijala se dosta brzo. Austrijanci su odlučili da iskoriste nesređeno stanje u Crnoj Gori kako bi zauzeli manastire Podmaine i Stanjeviće i učvrstili uticaj u Crnoj Gori. Vukolaj Radonjić se, u kotorskom predgrađu Puču, susreo sa predstavnicima austrijskih vlasti. U pismu ruskom konzulu u Dubrovniku Jeremiji Gagiću Njegoš potanko izlaže rekonstrukciju događaja. Kada je Vukolaj Radonjić došao među glavare oni su ga ispitivali, oduzeli mu pečat, lišili ga čina i osudili na smrt, ali na zauzimanje samog Rada Tomova smrtna kazna mu je preinačena u oslobađajuću, s tom razlikom da se raščinjuje. U ovom pismu pojavljuje se jedan interesantan detalj.
Naime, Njegoš obavještava ruskog konzula o tome da mu je guvernadur protiv njega poslao jedno anonimno pismo, u kome osporava njegov izbor za naslednika Svetog Petra Cetinjskog. Ovim pismom mladi crnogorski gospodar pokazuje zadivljujuću čvrstinu spram Austrije u prvim danima svoje vladavine. On moli Rusiju da stane na stranu pravde i da ne dozvoli susjednoj sili da zarati sa Crnom Gorom. Pokušaj Austrije da se na prepad dokopa crnogorskih manastira neće proći lako, što će opet Rusiji zadavati nepotrebne brige i glavobolje. Ovaj austrijski diplomatski prepad Njegoš vješto koristi da ukine guvernadurstvo. Sedamnaestogodišnji mladić ne da se lako pokolebati, on ovim pismom ponovo potvrđuje svoje strepnje i strahovanja, da bi situacija mogla izmaći kontroli ukoliko se Rusija na neki način ne umiješa. U svim ovim pismima osjeća se Njegoševa skrivena namjera da se u što skorijem roku obračuna sa Radonjićima, a niko od njegovih neprijatelja i ne sluti da to može da učini ovaj mladi čovjek.
Tako da je napad Austrije na manastire u stvari bio napad na političku moć Petrovića, koji se ujedinjuju oko svog duhovnog predstavnika, čvrsto riješeni da iskoriste smrt Svetog Petra Cetinjskog i opštenarodnu zakletvu da do Đurđeva dana neće biti krvoprolića i krvne osvete, kako bi se obračunavali sa Radonjićima, porodicom guvernadura, koja je svoju političku podršku gradila na austrijskoj i venecijanskoj strani.
Svetigora
