Na današnji dan, 24. novembra 1729. godine rođen je ruski generalisimus Aleksandar Vasiljevič Suvorov, jedan od najvećih vojskovođa, pod čijom su komandom ruske trupe izvojevale 57 pobjeda.
U rusko-turskom ratu od 1787. do 1791. godine odnio je blistave pobjede nad Turcima, a zatim u ratovima Rusije protiv Francuske, pri čemu se naročito proslavio osvajanjem sjeverne Italije i prelaskom preko Alpa na povratku u Rusiju, što je zaprepastilo vojne krugove u Evropi. Uz vojne nauke proučavao je matematiku, geografiju i istoriju. Mnogo je učinio u uzdizanju i vaspitanju ruskih vojnika. Krajem 1779. godine naimenovan je za vrhovnog carskog zapovjednika. U SSSR-u je 1942. godine uveden orden „Suvorov“ za visoke vojničke vrline. Suvorov je ratovao oko 40 godina, vodio preko 60 bitaka i nijednom nije bio poražen. Njegovi posmrtni ostaci se nalaze u Lavri Aleksandra Nevskog u Sankt-Peterburgu. Na nadgrobnoj ploči urezan je kratak natpis: „Ovdje leži Suvorov“. Dan Aleksandra Suvorova počinjao je odmah poslije ponoći. Spavao je pokriven samo čaršavom. Prije nego što bi se obukao Suvorov je po taktu marširao naprijed-nazad po spavaćoj sobi, a na terenu bi to radio u svom šatoru. To je trajalo sat vremena, sve dok ne stigne čaj.
Dok je marširao, Suvorov je držao u ruci bilježnice i naglas ponavljao tatarske, turske i karelske riječi i dijaloge. Prije 7 sati je odlazio na postrojavanje i svakog jutra govorio vojnicima: „Braćo! Smjelost, hrabrost, bodrost, uvježbanost, pobjeda i slava! Čuvaj metak tri dana. Prvog probodi, i drugog probodi, a trećeg ubij metkom! Učen je jedan, a neučenih je deset“, i tome slično. Zbog svoje jednostavnosti, uzdržljivosti i izbjegavanja bilo kakvih lagodnosti Suvorov se toliko zbližio sa vojnicima da su ga voljeli kao očinsku figuru. On ih je svojim primjerom učio da podnose sve životne teškoće. Ipak, Suvorov se ponekad pojavljivao u svom punom sjaju, sa svim svojim zvijezdama i ordenjem. To se događalo u dane carskih praznika i u crkvi gdje je saginjao svoju sijedu glavu do zemlje i umjesto crkvenjaka pjevao duhovne pjesme. Takav primjer pobožnosti bodrio je vjeru i u srcima vojnika. Oni su smatrali da je Suvorov nepobjediv i bili su nepobjedivi zajedno sa njim.
Priredio: Miomir Đurišić
Mitropolija
