Početna » Istorija » Streljanje Save Šumanovića

Slikar ni danas nema grob

Streljanje Save Šumanovića

Leta 1942. godine NDH sprovela je plan o genocidu u Sremu – da se trećina Srba pobije, trećina protera, a trećina pokatoliči. U akciji kojom je komandovao Viktor Tomić pobijeno je oko osam hiljada pravoslavaca. Među njima bio je i Sava Šumanović

Srpsko pravoslavno groblje u Sremskoj Mitrovici pretvoreno je u jedno od najvećih gubilišta Drugog svetskog rata. Hiljade pravoslavaca iz Sremske Mitrovice, Šida i drugih mesta dovođeno je na groblje, gde su ih ustaše danima likvidirale.

Ustaški agenti upali su 28. avgusta u kuću Šumanovića u Šidu, u kojoj su boravili Persida Šumanović i njen sin, slikar. Sava je zamolio ustaške agente da mu dopuste da se okupa, a kad je to učinio, poljubio je majci ruku i otišao. Iza njega je ostala „Beračica“, dva dana ranije dovršeno, i još vlažno, platno. Odveden je u sremskomitrovičku kaznionicu, pretesnu za hiljade Srba koji su ovamo dovođeni iz celog Srema. Odatle su u velikim grupama odvođeni na srpsko pravoslavno groblje i ubijani.

Savina grupa dovedena je na groblje u sumrak 30. avgusta. Zajedno sa drugima, stao je na ivicu već iskopane jame. Zatim su ih streljali ili ubijali maljevima, a potom gurali u velike jame. Na pomešane leševe i još žive ljude bacali su kreč. Svedoci su kasnije pričali da su se u jamama nesmirena tela još dugo pomerala. U takvim mukama završio je i jedan od najvećih srpskih slikara.

Nema svoj grob

Sava Šumanović nema svoj grob. Počiva u jednoj od zajedničkih grobnica među hiljadama sremskih Srba, biranih za streljanje po ugledu među komšijama, po dobrom obrazovanju, po stvaralačkoj vrednosti, po pripadnosti veri.

Decenijama je na mitrovičkom groblju stajao natpis u kome se nije pominjala nacionalnost ubica i žrtava. Prvi su imenovani fašistima, a drugi rodoljubima. Danas na mitrovičkom spomen groblju ipak može da se pročita pravo ime i ubica, i žrtava.

Sava je možda i mogao da izbegne genocidnu akciju NDH u Sremu. U januaru 1941. godine pozvan je u Osijek na vežbu, u Radnički bataljon, sa kojim je 6. aprila otišao u rat. Posle kapitulacije zarobljen je u Tuzli, a 19. aprila je oslobođen. Opet je izabrao Šid, zavičaj koji nije mogao da ga zaštiti. Srbi su, naročito u selima oko Šida, bili stavljeni izvan zakona i ubijani bez ikakvog razloga. Ništa se nije čekalo osim smrti. Poznanici su Savi savetovali da pređe u Nedićevu Srbiju, ali je umetnik bio vezan za zavičaj.

Na Spomen groblju u Sremskoj Mitrovici na pomenu hiljadama Srba u zajedničkim grobnicama u besedama se ne pominju imena pojedinih žrtava, jer se hiljade ljudi ne mogu pomenuti.

Izvor: Politika

Pripremila redakcija Kompas info
Povezani članci:

Portal Kompas Info posebnu pažnju posvećuje temama koje se tiču društva, ekonomije, vere, kulture, istorije, tradicije i identiteta naroda koji žive u ovom regionu. Želimo da vam pružimo objektivan, balansiran i progresivan pogled na svet oko nas, kao i da podstaknemo na razmišljanje, diskusiju i delovanje u pravcu boljeg društva za sve nas.