U najnovijem nastupu na tv „E“, hrvatski evroposlanik Tomislav Sokol, po svemu sudeći glasnogovornik briselske duboke države, ponovo je udario na sve što je sveto srpskom narodu u Crnoj Gori. Na meti mu se ovoga puta našla Srpska pravoslavna crkva – institucija koja vjekovima čuva vjeru, kulturu i identitet našeg naroda.
Kao da ga je obuzeo duh Ranka Krivokapića, Sokol je krenuo u niz zapaljivih tvrdnji, upirući prst u Crkvu kao „najveći problem“ u Crnoj Gori. Naravno, ova teza dolazi od čovjeka koji u Briselu sjedi u fotelji, ali očigledno dobro poznaje teren, sudeći po količini agresije koju usmjerava ka SPC.
„Šverc“ demokratija i grijeh
Sokolu ne smeta to što se Crna Gora godinama nalazi pod uticajem sumnjivih interesnih struktura, nego mu smeta SPC – jedina institucija koja je ostala uz svoj narod i u najtežim vremenima.
Njega ne uznemiravaju kriminalne afere, tajkunski uticaji, privatizaciono pustošenje ili neustavna djelovanja raznih „građanskih“ projekata. Njemu smetaju litije. Meta je opet i iznova ona ista Crkva koja nije pristala da bude podređena političkim centrima moći – bilo u Podgorici, bilo u Briselu.
Optužbe bez dokaza – klasični evrocentrični napad
Sokol se nije libio da SPC optuži za „velikosrpsku politiku“, navodeći da je ona „uzročnik“ problema u zemlji. Zanimljivo, pri tome ni jednom riječju ne pominje kako su upravo predstavnici tzv. građanskog bloka u više navrata podsticali podjele, diskriminisali vjernike i otvoreno se zalagali za razaranje ustavnog poretka.
Da stvar bude apsurdnija, Sokol govori o „malignom uticaju“ SPC i „moskovskim vezama“, kao da se radi o nekom stranom agentu, a ne o domaćoj, tradicionalnoj crkvi koja ima više vjernika u Crnoj Gori nego sve ostale vjerske zajednice zajedno.
Crna Gora po mjeri Brisela
Jasno je da Sokol i njegovi nalogodavci ne žele Crnu Goru u kojoj će narod odlučivati. Oni žele kontrolisanu državu, bez duhovnog uporišta, bez istorijskog pamćenja, bez slobodne volje. Žele Crnu Goru u kojoj će se od Brisela tražiti dozvola za svaku odluku – pa čak i za to ko ima pravo na državljanstvo.
Njegov strah od izmjena zakona o državljanstvu pokazuje suštinu – oni se plaše demokratije. Plaše se mogućnosti da Srbi, koji su realan i neodvojiv dio Crne Gore, dobiju jednaka prava. Za njih je to „kraj države“, jer, zapravo, za njih država postoji samo ako je jednonacionalna, jednoumna i antisprska.
Agresivni evrocentrizam kao nova prijetnja Crnoj Gori
Iz Sokolovog istupa jasno je da određeni krugovi unutar EU ne žele pravu, demokratsku i suverenu Crnu Goru. Njihova vizija se zasniva na ideološkoj čistoći i poništavanju svega što dolazi sa istoka.
SPC je za njih neprijatelj, ne zato što je problem, već zato što ne sluša. A u vremenu kada je slobodna misao najveći greh, čini se da je SPC ostala jedan od posljednjih bastiona otpora globalnom diktatu.
Dok Sokol upozorava na „Bjelorusiju na Mediteranu“, postavlja se pitanje – Nije li pravi problem to što se želi stvoriti „Brisel na Balkanu“?
