Ispod radara javnosti ovih dana su prošle informacija da je direktor Javne ustanove spomen-područja Jasenovac Ivo Pejaković podnio ostavku usljed narastajućih pritisaka na njegov rad, te da na tabli na ulazu u spomen područje više ne piše „Holokaust“ koju je iznio istoričar Ivo Goldštajn.
A upravo ovo potvrda je snažnog istorijskog revizionizma u Hrvatskoj, koji se sve više nalazi pod patronatom državnog aparata. Preostali Srbi u Hrvatskoj zabrinuti su za sve učestalije negativne tendencije, a istoričari i stručnjaci upozoravaju na opasnost takvih postupaka.
Zabrinutost dodatno raste nakon posljednjih izbora, kada se HDZ odlučio da Vladu sastavi sa ultradesničarskom opcijom „Domovinski pokret“. Njihovi članovi otvoreno su promovisali ustašku ideologiju, a o Jasenovcu su govorili kao laži.
Ostavka direktora
Dugogodišnji direktor JUSP „Jasenovac“ Ivo Josipović povukao se sa ove funkcije nakon što je platforma „CroFact“ objavila da neki podaci na stranici spomen-područja nisu tačni. Drugim riječima, ova platforma koja se bavi „istinitošću informacija“, osporila je tezu da je „program u NDH predviđao da se pitanje Srba riješi tako što će jedna trećina biti pokatoličena, trećina raseljena, a trećina pobijena“.
Sagovornici portala Kompasinfo kažu da je ovakav potez moralni odgovor na političke pritiske koji su proizašli iz nabujalog istorijskog revizionizma u hrvatskom društvu, te da ne čudi ovakav potez jer je teško voditi jednu ovakvu ustanovu u društvu koje se nikada nije suočilo sa zločinačkim karakterom NDH.
„Podsjetiću da je na mogući, ili čak vjerovatni, revizionistički zamah nakon ulaska Hrvatske u Evropsku uniju upozorio i Džerusalem post 1. jula 2013. Dakle, bilo je jasno da su u Hrvatskoj, tokom pristupnih pregovora, iz javnog prostora bile potisnute revizionističke težnje određenih političkih i društvenih činilaca. Kada je Hrvatska postala član Evropske unije ove ove grupe su dobile ogroman javni prostor“, kaže istoričar u Centru za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske Dragoslav Ilić za Kompasinfo.
Profesor Eliezer Papo kaže da sudeći po novoj tabli u spomen-području u Jasenovcu se nije desio Holokaust, nego masovni zločin.
„Genocid nad Srbima i nad Romima nisu bili spomenuti ni u prethodnoj verziji natpisa; verziji čije vraćanje zazivaju liberalniji hrvatski građani, a koja je (zapravo) bila samo malo više kašer nego ova sadašnja“, kaže Papo.
Smerovi revizionizma
Istoričar Dragoslav Ilić smatra da se revizionizam u Hrvatskoj razvija u nekoliko smjerova.
„Prvi bi bio onaj politički u okviru kojeg je, a na osnovu rezolucija evropskog parlamenta o osudi totalitarističkih režima, uspostavljen simbolički kontinuoitet između NDH i savremene Republike Hrvatske. U ovom djelu se događa da prilikom ekshumacija ustaša i domobrana koji su stradali tokom rata, na spomenicima koji su podignuti na mjestima njihovog ukopa piše da je spomenik podignut hrvatskim vojnicima“, kaže Ilić.
Navodi da je interesantan primjer vezan za rekonstrukciju dijela groblja na Mirogoju na kojem su sahranjeni domobrani i ustaše tokom Drugog svjetskog rata, a uz njih je sahranjen i predsjednih Hrvatskog sabora iz perioda NDH, Marko Došen. Akcija rekonstrukcije je podržana od strane Hrvatskog sabora, a Došen je smješten u niz predsjednika Sabora koji seže do onog današnjeg.
Sljedeća je, smatra Ilić, ona primitivnija varijanta koja se uglavnom odnosi na Jasenovac, a revizionistički kampanju vodi „Udruga za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“.
„Oni tvrde da jasenovački kompleks logora smrti nije bio onoliko strašan koliko je tvrdila ‘komunistička propaganda’ već da su prave strahote u Jasenovcu nastale tek nakon rata kada su u njemu ‘bili zatočeni zarobljeni neprijatelji komunističkog režim’. Kako funkcioniše ova grupa pseudoistoričara pokazuje primjer sa insitiranjem na postojanju pozorišne trupe u jasenovačkom logoru“; navodi on.
Dodaje da je pozorišna trupa zaista postojala, ali je u njihovoj interpretaciji njena uloga izrazito prenaglašena kako bi bilo pokazano da su logoraši imali adekvatan kulturni sadržaj u logoru.
„Međutim, ‘promiče’ im činjenica da je od dvadesetak logoraša koji su činili trupu, Jasenovac preživio samo jedan i to slučajno jer se u momentu kada je Šakić izdao naređenje o likvidaciji trupe nije našao u Jasenovcu već u Staroj Gradišci“, kaže Ilić.
Pejaković žrtva naučnog revizionizma
Treći smjer je naučni revizionizam, kojeg je najteže locirati i razobličiti. Prema mišljenju Ilića, Ivo Pejaković je žrtva upravo toga.
„On funkcioniše tako što se istoričari, po pravilu desne političke orjentacije, okome na neki sporni detalj, a zatim na osnovu njega osporavaju kompletnu utvrđenu sliku o određenoj pojavi“, kaže Ilić.
Objašnjava da je u konretno ovom slučaju Vladimir Gajger doveo u pitanje tekst u kojem je stajalo da je na sastanku predstavnika vlasti NDH i Trećeg Rajha donesena odluka o uništenju Srba.
„Mi u suštini ne znamo do u detalje o čemu je razgovarano na tom sastanku, ali znamo da je Hitler savjetovao Pavelića da neko vrijeme vodi nacionalno netolerantnu politiku. Sa druge strane poznato je da je plan o trećinama postojao i pominjao ga je Mile Budak koji je u sistemu NDH veoma visoko kotirao. Iako sam navod u tekstu zbog kojeg je prozvan menadžment Spomen područja Jasenovac, nije do kraja precizan u pojedinostima, on je u osnovi tačan“, kaže Ilić.
Na kraju, kaže da kompletna revizionistička klima koja je u hrvatskom društvu naglašeno prisutna u posljednjoj deceniji dovela je do toga da se NDH smatra normalnom državom u kojoj su ponegdje počinjene neki zločini, ali ne i genocid nad Srbima.
„Revizionizam nije specifičnost Hrvatske, naprotiv ima ga u svim društvima. Specifičnost Hrvatske je u tome što se on postepeno sa margine na kojoj je, iz političkih razloga, bio smješten do 2013. sve više pomjera ka društvenom središtu. To je opasnost koliko za samu Hrvatsku toliko i za njeno okruženje“, zaključuje Ilić.
Suočavanje sa prošlošću
Profesor Papo objašnjava da je za vrijeme druge Jugoslavije suočavanje sa zločinačkim karakterom NDH bilo neizvodivo, jer je za sam opstanak države i društva bilo neophodno da se stvori matematička ravnoteža između jednakog učešća svih jugoslovenskih naroda u narodno-oslobodilačkoj borbi i jednakok učešća prezrenih i odnarođenih „grupa i grupica“ unutar svakog jugoslovenskog naroda u zločinima na strani okupatora
„Tako su Socijalistička Republika Hrvatska i Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina 27. juli slavile kao Dan ustanka narodâ (Hrvatske i Dan ustanka narodâ Bosne i Hercegovine, kao da se već 1941. radilo o ustanku svih naroda obiju republika, dok se ustvari radilo o jednom jedinom prostoru, prostoru Nezavisne države Hrvatske na kome je jedan narod, Srbi, ustao protiv genocidne politike jedne „države“ protiv svog vlastitog civilnog stanovništva“, kaže Papo.
Dodaje da Jevreji i Romi, nisu brojali dovoljno visok broj duša kako bi sami mogli da podignu ustanak, ali su se njihovi mlađi i organizovaniji pripadnici vrlo brzo pridružili Narodno-Oslobodilačkom Pokretu.
„Zbog posebne izloženosti naumu potpunog i sveoubuhvatnog uništenja, procenat jevrejskih pripadnika NOP-a bio je apsolutno disproporcionalan udjelu Jevreja u stanovništvu Nezavisne države Hrvatske“, objašnjava on.
Izgubljena nada
Profesor Eliezer Papo kaže da je nakon raspada SFRJ postojala nada da će Njemačka, kao ponovni glavni sponzor hrvatske nezavisnosti nametnuti svojoj štićenici njemačke standarde, koji su i sami bili šepavi, ali su napredovali u direktnom omjeru sa izumiranjem generacije Nijemaca koji su učestvovali u Holokaustu.
„Ali to se nikada nije desilo. Sa sve jačom rusofobijom Zapada, koji je sve popustljiviji prema onima koji su se borili protiv Rusa u Drugom svjetskom ratu (sjetimo se samo sramotnog stajaćeg aplauza kanadskog parlamenta ukrajinskom SS veteranu), šanse da će se to suočavanje desiti u ovoj generaciji nisu baš mnogo veće od nule. S druge strane (sudeći po obrascu izloženom na koncu drugog božanskog govora u Dekalogu) ako se to suočavanje ne desi u ovom pokoljenju, kasnije će postati izlišno“; zaključuje Papo.
Aleksandar Stojanović
