Možemo li se zaista moliti uvek i svuda? Iako je molitva stanje duha, postoje elementi koji joj daju oblik i usmerenje. Šta je to molitveno pravilo i zašto je važno za naš duhovni rast?
Morate se učiti molitvi. Neophodno je steći veštinu molitvenih obrta misli i pokreta osećanja, ne samo da bi se ispunilo sve traženo, nego da bi se u duši pobudilo i ojačalo molitveno raspoloženje.
Da bi ovo uspelo, potrebno je da:
• Prvo: nikada ne čitaj na brzinu, već kao u pevanju, razvučeno. U stara vremena, kada su sve molitve uzete iz psalama, one se nisu čitale, već pevale.
• Drugo: udubi se u svaku reč i ne samo da shvatiš misao svesno, već i da probudiš odgovarajuće osećanje.
• Treće: da bi obuzdao želju za brzim čitanjem, uvedi pravilo da čitaš ne ovo ili ono, već da stojiš u molitvi određeno vreme, recimo, četvrt sata, pola sata… koliko god dugo obično stojiš. I ne brini o tome koliko molitava čitaš, ali kada dođe vreme, ako ne želiš da stojiš dalje, prestani da čitaš.
• Četvrto: postavivši se tako, ne gledaj na sat: tada misao neće žuriti…
• Peto: pomoći pokretu molitvenih osećanja, u slobodno vreme, ponovo pročitaj i preispitaj sve molitve svog pravila i ponovo ih oseti, da bi, kada počneš da čitaš pravilo, unapred znao kakvo osećanje treba da se probudi u srcu.
• Šesto: nikada ne čitaj redom propisane molitve, već uvek prekidaj svojom ličnom molitvom sa poklonima. Čim ti nešto dođe na srce, odmah prestani da čitaš i pokloni se… Ovo poslednje pravilo je neophodno za negovanje molitvenog duha… Ako je neko osećanje veoma jako, ostani sa njim i pokloni se, a ono što čitaš tada ostavite… i tako do kraja predviđenog vremena.
Izgovarajte molitve ne samo ujutru i uveče, već, ako je moguće, u bilo koje doba dana, i poklanjajte se nekoliko puta.
Kada vam stvari ne dozvoljavaju da u potpunosti dovršite molitveno pravilo, onda ga skratite, i nikada ne treba žuriti. Bog je svuda. Ustajući, zahvalite Mu se i svojim rečima zamolite Ga za blagoslov za svoj rad – nekoliko poklona i to je dovoljno! Nikada ne pristupajte Bogu slučajno, već uvek sa velikim poštovanjem. Njemu nisu potrebni ni naši pokloni ni rečite molitve… Kratak, ali snažan vapaj iz srca je ono što dopire do Njega! A ovo se uvek može uraditi.
Možete kreirati molitveno pravilo za sebe. Naučite napamet molitve štampane u molitvenicima i čitajte ih napamet sa razumevanjem i osećanjem. Ovde unesite svoju molitvu; Što manje zavisite od knjige, to bolje. Naučite napamet nekoliko psalama i, kada negde idete ili nešto radite, a glava vam nije zauzeta, pročitajte ih… Ovo je vaš razgovor sa Bogom. Pravilo postoji dase njime rukovodimo, a ne da ga ropski sledimo.
Formalnost i mehanizam u molitvi treba izbegavati na svaki mogući način. Neka ovo uvek bude stvar smišljene, slobodne odluke, i čini to sa svešću i osećanjem, a ne bilo kako. Ako je potrebno, morate biti u mogućnosti da skratite pravilo. Zar u porodičnom životu nema dovoljno nepredvidivih situacija?… Možete, na primer, kada nema vremena, ujutru i uveče za uspomenu čitati samo propisane molitve. Dozvoljeno je čak i ne čitati sve, već samo nekoliko njih. Ili ne čitajte ništa, nego se poklonite nekoliko puta, ali sa istinskom iskrenom molitvom. Čovek mora slobodno da upravlja pravilom i da bude gospodar pravila, a ne rob. Biti rob samo Bogu, dužan mu posvetiti svaki minut svog života.
Molitveno pravilo je sigurna ograda molitve. Molitva je unutrašnja stvar, a molitveno pravilo spoljašnje. Ali kao što čovek nije potpuna ličnost bez tela, tako bez molitvenog pravila ni molitva nije potpuna. Morate imati oboje i izvoditi ih prema svojoj snazi. Bitan zakon: molite se iznutra uvek i svuda. Molitva ne može postojati bez određenog vremena, mesta i mere. Kombinacija ova tri elementa molitve čini molitveno pravilo.
I tu bi razboritost trebalo da bude vodič. Kada, gde, koliko dugo treba stajati na molitvi, i kakve molitve koristiti – to svako može odrediti prema svojim okolnostima: da li da poveća, smanji, pomeri vreme i mesto… Glavno je da sve usmeri ka pravilnom obavljanju unutrašnje molitve. Što se tiče unutrašnje molitve, moramo se truditi da se molimo neprestano.
Šta znači moliti se bez prestanka? Biti stalno u molitvenom raspoloženju znači okrenuti svoje misli i osećanja Bogu. Božja misao je o Njegovoj sveprisutnosti, da je On svuda, sve vidi i sve drži u Svojoj vlasti. Osećaj za Boga je strah Božiji, ljubav prema Njemu, revnosna želja da se u svemu ugodi samo Njemu i da se izbegne sve što je Njemu nemilo, i što je najvažnije, bespogovorno prepuštanje sebe Njegovoj Svetoj Volji i prihvatanje svega što dešava nam se kao da je došlo direktno iz Njegove ruke. Možemo imati osećanje za Boga u svim svojim delima, aktivnostima i okolnostima – ako se ono ne samo traži, već je usađeno u srce.
Um može biti rasejan raznim predmetima, ali i ovde je moguća veština da se ne odstupi od Boga, već da se upusti u sve, a da bude svestan prisustva Božijeg. Sva briga treba da bude usmerena na ova dva predmeta: misli i osećanja prema Bogu. Kada postoje, postoji i molitva, doduše bez reči. U tu svrhu ustanovljena je jutarnja molitva, kako bi se ove dve stvari ugradile u um i srce, a zatim sa njima izašle na sve svoje buduće poslove. Ako ovo stavite u dušu ujutru, onda ćete se moliti kako treba, čak i ako ne pročitate sve napisane molitve.
Pretpostavimo da ste se jutros smestili i započeli posao. Od prvog koraka počeće utisci o delima, stvarima i ličnostima koji odvlače dušu od Boga. šta da radim? Moramo obnoviti svoje misli i osećanja tako što ćemo iznutra okrenuti svoj um i srce Bogu. A da biste to uradili, morate se naviknuti na kratku molitvu i ponavljati je što je češće moguće. Svaka kratka molitva vodi tome. Najbolja od svih molitava je Gospodu Spasitelju: „Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me!“ Morate se potruditi da se naviknete na to i da je ne napustite. Ukorenivši se, biće stalni pokretač i stajaćete pred Bogom u mislima i osećanjima. Evo celog molitvenog programa za vas.
Početnici moraju pre svega da nauče da se mole pravilno, gotovim molitvama, kako bi mogli da usvoje misli, osećanja i molitvene fraze. Jer reč upućena Bogu mora biti lepa. Kada učenik molitve u tome dovoljno uspe, onda neka se moli ne samo tuđim nego i svojim rečima.
Primer kratkih priziva Bogu nalazi se u 24 molitve Svetog Jovana Zlatoustog, koje se nalaze na kraju večernjih molitava. Možete odabrati druge kratke molitve iz psalama, crkvenih molitava ili ih čak sami sastaviti.
Sveti Teofan Zatvornik