Već u jesen 1941. godine jedan broj muslimana prilazi pokretu pukovnika Draže Mihailovića. Tako je već tada u Hercegovini bio poznat Mujo Merzić koji je bio komandir jedne muslimanske četničke čete. U četničke redove ulazi jedan broj muslimana i na području cijele Kraljevine Jugoslavije kao i pripadnika drugih jugoslovenskih naroda (Hrvati, Slovenci, čak i Albanci). U Sarajevu se 1942. godine osniva Muslimanski četnički akcioni komitet koji je brojao četrnaest članova, čiji je sekretar bio novinar i publicista Alija Konjhodžić.
U okupiranom Beogradu je tada obrazovan i Muslimanski centar koji je bio u ilegali, ali je uspješno sarađivao sa Ravnogorskim pokretom i posebnim kanalima održavao vezu sa Bosnom i Hercegovinom. Uspostavljeni su kontakti u cilju saradnje i u Zenici, na području Trebave, Ozrena, Mostara, Tuzle, Bjeljine, istočne Hercegovine, Majevice, Pljevalja, Nove Varoši, Sjenice itd. Čak se i jedan broj muslimana priključio lokalnim četničkim odredima. Tako se krajem februara 1942. godine u pljevaljskom kraju 37 muslimana iz Kosanice kod Pljevalja priključilo četnicima u susjednim selima, formirajući svoj vod pod komandom Hajdara Aljićevića. Partizani su odmah tim muslimanima konfiskovali imovinu. U Pljevljima je osnovan Nacionalni odbor, kao ispostava Nacionalnog komiteta na Cetinju, koji je radio na saradnji i sa srpskom vladom generala Milana Nedića. Potpredsjednik tog Nacionalnog odbora bio je pljevaljski muftija Derviš Šećerkadić. Osim Šećerkadića, u odboru su od muslimana bili Safet-beg Mušović, Avdo Karametović i Ahmet Čaušević. Muftija Derviš Šećerkadić je bio predratni šerijatski sudija u Skoplju i protivkandidat za reis-ul-ulemu Fehimu ef. Spahi, rođenom bratu Mehmeda Spahe, predsjednika Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO).
Ovaj Odbor, na čelu sa muftijom Šećerkadićem, sarađivao je sa Srbima i zajedno su radili na spasavanju nedužnih ljudi od terora i zločina okupatora, ustaša i drugih neprijateljskih formacija. U decembru 1941. godine muftija Šećerkadić se u Pljevljima sastao i sa dr Stevanom Moljevićem, glavnim ideologom Ravnogorskog pokreta. Tom prilikom su se složili oko obnavljanja Jugoslavije na programu „Homogena Srbija“, koji je dr Moljević već bio napisao. Takođe, početkom 1942. godine formiran je i Kovački četnički odred, pod komandom učitelja Hamdije Kriještorca, u duhu djelovanja Jugoslovenske vojske u Otadžbini (JVuO). Kasnije će ovaj odred biti preformiran u Muslimansku miliciju. Poslije partizanskog pokušaja oslobođenja Sjenice i njihovog stradanja krajem decembra 1941. godine, predsjednik Upravnog odbora Sjenice, Hasan Zvizdić, uspostavio je kontakt sa tadašnjim četničkim komandantom Zlatarskog (Novovaroškog) sreza, poručnikom Vukom Kalaitom, kasnijim komandantom 2. mileševskog korpusa JVuO, i sa njim se dogovorio o nenapadanju i odbrani od partizana. Takvi dogovori su sklopljeni i sa drugim lokalnim četničkim komandantima u Sjeničkom srezu – potporučnikom Milanom Šekularcem iz Čedova, popom i rezervnim narednikom Selimirom Popovićem iz Štavlja i poručnikom Slobodanom Kikovićem iz Lopiža. A sa poručnikom Kalaitom dogovor su imale i muslimanske vođe na teritoriji opštine Kladnica. Ti dogovori su poštovani do kraja rata na području tadašnjeg Sjeničkog sreza. U oktobru 1944. godine četničke jedinice pod komandom kapetana Vuka Kalaita i kladničke muslimanske milicije zajedno su vodile borbe sa partizanima koji su nastupali od Ivanjice i Zlatibora.
Zanimljivo je pismo najuglednijih novovaroških muslimana upućeno predsjedniku Upravnog odbora Hasan-agi Zvizdiću u Sjenicu, u kojem se žale na komuniste da svojom propagandom usmjeravaju neke muslimane u borbu protiv četnika koji pod komandom poručnika Vuka Kalaita ne čine ništa loše muslimanima, već ih, naprotiv, štite. To pismo je potpisalo 28 građana Nove Varoši, među kojima su neki nečitki, pa navodimo one čiji su potpisi jasni: Hafiz Mustafa Ibišbegović, Hajro S. Berbović, Salih Hadžimurtezić, Alija Bilalagić, Ibrahim Hadžibegović, Omer Salihbegović, Husein Dolmagić, Mehmed Begić, Bećir Turkmanović, Mahmut Kavazović, Bećir Ibrović, Mujo Hadžiibrahimović, Avdo Avdagić, Mehmed Tirović i dr.
Stravični ustaški zločini nad Srbima zabrinuli su i okupatore, jer su zbog toga mnogi Srbi, pa i muslimani, prilazili i partizanima i četnicima. I to je bio jedan od razloga da četnici dobiju nalog da stupe u kontakt sa muslimanskim milicijama. Ta saradnja, inicirana od Vrhovne komande i lično generala Draže Mihailovića, datira od ljeta 1942. godine, kada su uspostavljeni prvi kontakti muslimana sa predstavnicima četničkog pokreta na Majevici, zatim u krajevima Trebave, Tuzle, Ozrena i Zenice kako bi se tamo uspostavio red i mir.
Među muslimanima u Hercegovini posebno se istakao ljekar iz Nevesinja, dr Ismet Popovac, koji je hvalio Mihailovićevo „ispravno stanovište u pogledu muslimana“.
U brojnim lecima pozivaju se muslimani u četničke jedinice. Tako je u jednom od njih pisalo: „Zabijte glogov kolac ovome demonu – ustašama. Suprotstavite se Pavelićevoj mašineriji koja je svjesno i nesvjesno uništila već preko 100.000 života. Rasturite u nepovrat ovaj žalosni cirkus u kojem su muslimani bili i toreadori i bikovi. Krenite putem Hadži Loje, Saliha Forte i Ali-paše Rizvanbegovića. Dvanaesti je čas da spašavate što se spasiti da, jer je kucnuo čas prečišćavanja, ispravljanja istorijskih grešaka i stvaranja novih pojmova i nazora…“
