Mlada Marija Vučić kroz slike čuva veru i tradiciju

U vremenu kada nam se pod uticajem različitih ideologija i tendencija nameću mnoge vrijednosti koje su u potpunoj suprotnosti sa svim što kao narod predstavljamo, mlada banjalučanka Marija Vučić kroz slikarsko stvaralaštvo čuva i njeguje tradiciju i vjeru, a neiscrpna inspiracija joj je otadžbina.

Trendovi koji se današnjem društvu serviraju kao vrijednosti značajno su uticali na to mlađe generacije, ali i one starije, sve više zapostavljaju tradicionalne vrijednosti, sopstvene korijene, predajući ih zaboravu. Ali, Marija Vučić odupire se modernim vjetrovima, jer su njeni korijeni duboko u porodici koja ju je naučila da poštuje sopstvenu istoriju i kulturu.

Slikarstvo kao način za izražavanje emocija

Slikarstvo joj nije osnovna djelatnosti. Marija je diplomirani ekonomista, zaposlena je u struci, a kako priča za Kompasinfo slikarstvo za nju predstavlja „najljepši vid samospoznaje, neiscrpan izvor istraživanja sopstvene posebnosti, razgovora sa samom sobom i način da izrazim svoje emocije i sve ono što ona jeste“.

„To je predivan proces stvaralaštva, u kom uživam od početka do kraja, iako taj proces nije toliko lak i jednostavan koliko se nekada čini. Volim da pogriješim, volim da testiram svoje sposobnosti i granice, a najviše taj neprocjenjiv osjećaj kada na kraju tog procesa ustanem sa stolice i posmatram ono što sam uradila. Još kada sav taj rad i trud naiđu na pozitivnu reakciju posmatrača i kada dobijem potvrdu da sam u nečemu uspjela, zaista ne postoji ljepši osjećaj, koji me inspiriše na dalje stvaralaštvo. Ove godine je tačno 10 godina otkako sam aktivno počela da se bavim slikarstvom i ne mogu da ne kažem koliko sam ponosna na svoj napredak i sve što sam postigla u tom periodu. Radujem se svim novim saznanjima, učenjima i izazovima u slikarstvu“, počinje svoju priču za portal Kompasinfo mlada Banjalučanka.

Ljubav prema zemlji i veri iskazuje kroz slike

U svom slikarskom opusu Marija je naslikala portrete značajnih ličnosti poput patrijarha Pavla, mitropolita Amfilohija, Dragoljuba Mihailovića, a posljednja u nizu je replika freske Belog anđela. Takvi motivi nisu popularni među savremenim umjetnicima, pa nas je zanimalo kakva je interesovanje ljudi koji naručuju slike.

„Ja sam odgojena u pravoslavnoj vjeri i tradicionalnom duhu srpskog naroda, volim svoju vjeru i svoju zemlju i kroz svoja djela imam priliku da to izrazim. Mogućnost da se bavim slikarstvom je dar koji sam dobila od Boga i smatram da ne postoji ljepši način da njegujem taj dar, od toga da slikam motive koji su vezani za pravoslavnu vjeru i ako sam u prilici da svojim radom pomognem nekome kome je to potrebno. Kroz razgovor sa ljudima, mogu da zaključim da većina ipak preferira tradicionalnu umjetnost i klasično slikarstvo. Motivi koji preovladavaju u mom radu, nailaze uvijek na odlične reakcije. Većinu slika radim po narudžbi i to su uglavnom vjerski i istorijski motivi, što govori o tome koliko oni koji naručuju slike od mene, imaju sklonosti ka, slobodno ću reći, pravim vrijednostima“, kaže ona.

Planira da savlada tehniku ikonopisanja

Dodaje da tu dolazi do spajanja ugodnog sa korisnim i dobri rezultati ne izostaju, te su svi u tom procesu zadovoljni.

„Ikone još uvijek nisam pokušala da radim, osim reprodukcije freske „Belog anđela“, kao i portrete Patrijarha Pavla tehnikom ulja na platnu. Ikonopisanje je posebna slikarska tehnika i umnogome je drugačija od ulja na platnu, a Pravoslavna crkva ima jasno utvrđena pravila ikonopisanja, o kojima planiram u skorije vrijeme više da učim, jer smatram da bih time na pravi način zaokružila svoju priču“, priča mlada umjetnica.

 

A na pitanje kakvo je interesovanje i šta ljudi najviše naručuju, Marija odgovara da je zadovoljna interesovanjem i da se nikada ne desi da nema posla i da nešto ne slika.

„Često ne uspijem da prihvatim sve narudžbe, jer nemam dovoljno vremena. Zbog toga, sa druge strane, rijetko imam vremena za sebe i slikanje „za svoju dušu“. Ljudi se najviše interesuju upravo za motive kao što su duhovna lica, znamenite ličnosti, portreti itd. Pored toga, često radim reprodukcije slika poznatih svjetskih slikara, što mi pričinjava najveći izazov, ali na samom kraju i najveće zadovoljstvo. Reprodukcije su po mom mišljenju odlične za proces učenja i savladavanja tehnike“, kaže ona.

 

Kod nje postoje i one slike koje nisu na prodaju, one koje imaju posebnu sentimentalnu vrijednost.

„Slike koje nisu na prodaju su prvenstveno slike koje su nastale kada sam tek počela da se bavim slikarstvom i one imaju posebnu sentimentalnu vrijednost za mene. Pored njih, tu je i jedan portret Patrijarha Pavla, za koji sam takođe emotivno vezana i nemam namjeru da ga prodam, iako se prilika za to ukazala bezbroj puta. Generalno, u sve slike koje radim unesem svoju dušu i cijelu sebe, pa mi je svaki put teško da se odvojim od njih i da ih prodam“, otkriva Marija i dodaje da to nije suština ovog posla i da se učitome da od svake slike može lako da se odvojim bez pretjeranog emotivnog vezivanja.

„Kao što rekoh slikarstvo je odličan način za upoznavanje sebe i razvoj ličnosti, rekla bih kao neki vid psihoterapije, koja je u današnje vrijeme svima neophodna“, kaže ova Banjalučanka.

Velika želja da napravi izložbu

Kako kaže, ima veliku želju da napravi sopstvenu izložbu, ali da je najveća prepreka to što je samokritična i postavlja visoka očekivanja.

„Voljela bih da se narednoj izložbi maksimalno posvetim i da bude na onom nivou kojim bih ja bila zadovoljna, a nažalost trenutno nemam dovoljno vremena da bih to ostvarila. Nadam se jednoj ozbiljnoj izložbi u narednim godinama, a do tada, nastaviću da slikam i uživam u tome,  razvijam svoje vještine i tehniku, kako bih mogla da se upustim u otkrivanje vlastite autentičnosti u umjetničkom izrazu“, priča Marija.

Koliko je teško danas pronaći mjesto pod suncem sa pravcima koji nisu u modi, u vremenu kada je se umjetnost pretvara u suprotno od onog što bi trebala biti

„Kao i u svim drugim sferama života, svjedoci smo novih trendova, koji se između ostalog ispoljavaju i kroz savremenu umjetnost ili popularno nazvano „contemporary art“, čiji je fokus na sadašnjosti, apstrakciji, novim tehnikama i načinu izražavanja. Ja ne pratim savremene trendove i tendecije u umjetnosti. Odabrala sam potpuno drugi, tradicionalni, slikarski pravac i težim realizmu u slikarstvu, naročito hiperrealističnom portretisanju, ne gledajući na to kao strogu smjernicu, već kao inspiraciju koja mi pomaže da bolje razumijem i savladam tehniku koju sam izabrala“, smatra Marija.

Za nju je umjetnost sloboda, prije svega sloboda izražavanja, kroz koju umjetnik može da izrazi sebe, svoju ličnost i emocije, na način na koji on to percipira i želi.

„Sa druge strane, sloboda svakog pojedinca je da odabere šta je ono što je njegovom oku najzanimljivije i najprivlačnije. Ukusi su različiti i o tome se naravno, ne raspravlja. Ne slušamo svi istu muziku, ne oblačimo ni istu garderobu, imamo različite stilove koji nas čine autentičnim i po meni je to sasvim normalno i čak štaviše poželjno“, dodaje.

Ne planira da ide iz Banjaluke

Nažalost, umjetnost se kod nas često nedovoljno cijeni i biti umjetnik sigurno nije lako. Ipak ova Banjalučanka mišljenja je da nije teško baviti se umjetnošću na našim prostorima, uprkos  pojedinim preprekama koje se na tom putu pojave.

„Istina je da slikarstvo nije primarni izvor prihoda za mene i da se ne bavim samo sa tim. Diplomirani sam ekonomista i radim posao u svojoj struci, ali i da nije tako, vjerujem da bih imala dovoljno posla da mogu da živim sasvim pristojno od slikarstva. Da bi umjetnik mogao da živi od svog posla, bitno je da je društvo edukovano, u koraku sa vremenom i ekonomski stabilno. Ne mogu svi da razumiju potrebe umjetnosti kada ima puno ljudi koji moraju da razmišljaju o osnovnim životnim potrebama. Svakako da se umjetnost više cijeni u zemljama koje su na većem stepenu razvoja od naše, jer su ljudi kulturno obrazovaniji, ali imaju i veće mogućnosti da sebi priušte umjetnička djela“, kaže ona.

Njena tajna je u tome što nastoji da bude skromna, nema velike želje i ne teži basnoslovnim zaradama i uspjesima. Nije opterećena velikom slavom.

„Samim tim nikada nisam nezadovoljna. Važno je da je čovjek zahvalan na onome što ima, a ja se bez pretjerivanja, svako jutro budim sa zahvalnošću što imam priliku da se bavim slikarstvom. Ne vidim se u nekom drugom gradu i drugoj državi, volim Banjaluku i ovdje želim da živim i stvaram. Imam veliku podršku porodice, prijatelja i okoline i nisam se susretala sa nekim ko ne cijeni moj rad“, zaključuje Marija Vučić.