Besjeda blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija nakon molebna za spas srpskog naroda na Kosovu i Metohiji – Hram Svetog Save na Vračaru, 21. 02. 2008. g, koju prenosimo sa portala Mitropolije
Evo nas stojimo pred ovom svetinjom, stojimo pred licem živoga Boga i pred licem pravde Njegove. Stojimo ovdje i pred licem naših predaka svetih, pred licem velikomučenika Kosovskog Lazara, velikomučenika Stefana Dečanskoga, stojimo ovdje u ovom presudnom istorijskom trenutku, prizvani da posvjedočimo i Bogu i ljudima, da posvjedočimo svima zemaljskim narodima, i da ponovo kažemo i potvrdimo ko smo i šta smo. Sada ponovo znamo da smo mi svi Kosovci, da nam je kolijevka naša i našeg naroda, i mjesto našeg rođenja, Kosovo i Metohija.Svjedočimo da smo na Kosovu upisali sebe među zrele istorijske narode i da smo kroz njega i preko njega ugradili sebe u temelje one časne Evrope i sveukupnoga časnoga Božijega svijeta i zemaljskih naroda. Kada to kažemo ovdje pred licem živoga Boga i pred licem Svetoga Save, našega duhovnoga oca, u kome se naša duša srela i opredijelila za Hrista Boga i za vječnu Božiju pravdu, to onda znači da za nas Kosovo i Metohija nijesu geografija jednog prostora, već topografija životnog smisla i opredjeljenja. Budi nam i sad svjedok, Hriste Bože naš, velikomučeniče Kosovski Lazare i Sveti Savo da se nipošto ne smijemo odreći Pećke patrijaršije i moštiju svetih arhiepiskopa srpskih, koji su najsvetija, najmoćnija tapija jednog naroda i njegove postojanosti, da se ne možemo odreći, kao narod koji ima svoje mjesto pod Suncem od Boga dato, svetog ćivota Svetog kralja velikomučenika Stefana Dečanskoga! Neka nam i sada i uvijek bude svjedok glava Lazareva da je tvrda naša vjera pred Bogom i pred ljudima. Sad nam je majka Jugovića svima majka. „Nemoj sine govoriti krivo ni po babu ni po stričevima.“ Nemoj moćniče savremeni ovoga svijeta govoriti ni po babu ni po stričevima, no po pravdi Boga istinoga! A naša sestra, svih nas, je Kosovka djevojka.
I sad nas vitez Obilić pita ko je vjera a ko je nevjera. Evo ga pred nama i vožd Karađorđe i njegov potomak Aleksandar Karađorđević, da bi potvrdili da je čovjek, da je narod, ništavan bez slobode i bez svoga dostojanstva. Čujemo i Kosovski zavjet kosovskog zavjetnika Njegoša sa Lovćena: „Kosovo je grdno sudilište!“
I danas, na Kosovu se sudi i nama i Albancima i Amerikancima i Englezima i Francuzima, koji se danas odriču svoga Viktora Iga, odriču se Franše d’Eperea, odriču se svoga de Gola. U ovom trenutku i pred ovakvim svjedocima, moramo da ujedinimo svoja srca i narodnu volju, da svi jednim ustima i jednim srcem kažemo svijetu, i to ne samo ovog trenutka, nego i sjutra i preksjutra, i dok nas bude bilo i dok bude bilo poslednjeg potomka ovoga naroda, da kažemo da je Kosovo naša zenica, da je Kosovo srce našega srca, da je Kosovo naš Sveti grad Jerusalim, i da se mi njega kao svoje duše i sudbine svoje ne možemo odreći, ni u ovom zemaljskom životu niti u onom Božijem neprolaznom.
Moramo održati, braćo i sestre, srpske stope na Kosovu i Metohiji, mjestu strašnom na kom smo stvoreni kao narod, kao Božiji narod. Zbog toga Kosovski zavjet predaka nosimo u sebi kao predanje, znajući da je izgubljeno samo ono čega se odreknemo, i zbog toga smo mi istorijski narod. Zar zato što nas je malo po broju i što ne možemo da upravljamo opštim okolnostima istorijskih zbivanja u savremenom svijetu, da odustanemo od toga što smo veliki po svom karakteru i po svom istorijskom zvanju i prizvanju? Kosovo, ni za nas ni za bilo koga u svijetu, ne smije da bude riječ zaborava! Kažu nam danas oni koji bi htjeli da nas ispišu iz istorije i izbrišu oduzimajući Kosovo, da je Kosovo jedinstveni slučaj. Jeste, tačno! Kosovo jeste jedinstveni slučaj, i po svojoj sudbini, ali je i jedinstveni slučaj po onome što rade sa njim, što bi htjeli da rade moćnici ovoga svijeta na početku dvadeset i prvoga vijeka. Ono što se danas pokušava uraditi sa Kosovom, to može samo da se događa u vremenima okupacija, vremenima tiranija i nasilja. Kako objasniti da u jedniom vremenu zrelog čovječanstva, koje ima svoje Ujedinjene nacije, svoj Savjet bezbjednosti, koje ima svoje međunarodno pravo i konvencije u koje se zaklinje, zaklinjući se u ljudska prava, kako objasniti da to, ta prava i ta pravda, važi za svaki kraj na zemlji, za svaki narod, za svaku državu, samo ne važi za Kosovo i Metohiju. Jeste Kosovo jedinstveno i sudi se na njemu svim državama našeg vremena.
Danas, braćo i sestre, jednostrana i na silu nametnuta rešenja znak su moralne raslabljenosti i nemoći, a ne snage, znak povjerenja u silu kao krajnji metod razrešenja ljudskih sukoba i konflikata, a ne u Boga i Božiju i ljudsku pravdu na kojima svijet počiva. Zna sve ovo i Amerika i Evropa, ali ne znaju njihovi vlastodršci. Mi toj Evropi pripadamo od samog početka sticanja svoga samosaznanja, svoje zrelosti istorijske, i želimo zajednicu sa njenim narodima u dostojanstvu i jednakosti. Ali ako je cijena, koju Evropska unija kao interesna zajednica traži, da se odreknemo sebe, svog istorijskog sjećanja, Kosovskog zavjeta, koji je po svojoj prirodi Novi zavjet zapečaćen ne mastilom nego krvlju jednoga naroda, dostojanstva, ali i međunarodnog poretka na kome počiva svijet koji je izronio iz tragedije Drugog svjetskog rata, mi ne pristajemo kao narod, nikada nijesmo pristali, i do cara Lazara i poslije njega do četrdeset i prve godine i do danas, nijesmo pristali na takvu ucjenu i na takav poziv da pogazimo ne svoje dostojanstvo nego pravdu koja drži zemlju i gradove, da pogazimo dostojanstvo svih država i naroda ovoga svijeta. To mi sebi dozvoliti nećemo! I danas smo ovdje iz istog svetog razloga da branimo čast i obraz, slobodu sebe i dostojanstvo ne samo svoje, dostojanstvo ponižene Evrope. Nikada Evropa nije bila poniženija negoli danas. Nikada Sjedinjene Američke Države nijesu bile poniženije nego što su danas ponizile same sebe takvom nepravdom, takvim nasiljem nad jednim časnim narodom i nad njegovim dostojanstvom.
Stojeći pred Bogom, pred svetinjom, uspravimo se i kao što je to rečeno 1941. godine i zapisano kao naše opredjeljenje koje je kosovsko opredjeljenje: „Ako je da živimo, da živimo u slobodi, a ako je da umremo, da umremo za slobodu!“. Ne samo svoju i svoga Kosova i Metohije nego za slobodu svakog časnog čovjeka i svakog časnog naroda na ovoj zemlji. Neka Gospod vrati razum moćnicima koji danas svojim odlukama sramote svoje narode, gazeći pravdu i poštenje. A nama neka Bog podari vjernosti svome Kosovskom zavjetu, svome ljudskom i narodnom dostojanstvu, vjernosti svetim ćivotima arhiepiskopa pećkih, Svetoga kralja Stefana Dečanskoga i Svetoga velikomučenika Lazara Kosovskog. Njihovim molitvama, Gospode, ukrijepi narod ovaj u pravdi i svakom dobru i prosveti sve ljude i narode da žive u pravdi i u miru i u Božijoj milosti.
