O doktore, jeste li se sinoć malo opustili. Bilo je na onoj žurci zgodnih djevojaka, a i momaka. Znam da su vam dragi i jedni i drugi. A ni kokain nije bio loš. Sve te poze. Ah, pravi ste vragolan, a ovamo izigravate nevinjašce.
Konzervativca, porodične vrijednosti, borbu za natalitet, „ženama je mjesto u kući“, itd. Znate li kako su u doba Tesara prije dvije hiljade godina zvali takve kao vi? Fariseji.
„Antihrista nećete naći među velikim negatorima, nego među mlakim klimačima glavom“
Dobro je rekao neki savremeni pokajnik: „Antihrista nećete naći među velikim negatorima, nego među mlakim klimačima glavom.“ Vi ste idealni predstavnik zaštite otadžbine, patriota, a ipak volite iz državnog budžeta da pomalo stavite u džep.
Dobro, tu istu lopatu od ruke ne mičete sa srca, kad se svira nacionalna himna, iako biste je rado stavili na nešto niži dio tijela i zadovoljili strast dok posmatrate predsjednicu neprijateljske države.
Kad se sve završi, tako se i desi. Vole vas ljudi, svi oni dosađkovići, koji u kući imaju tomove i tomove rodoljubive poezije i proze, a jedino su pročitali samo pola prve stranice, dobro, barem su upamtili prvu rečenicu i stalno je ponavljaju, kad su god neke prilike, da bi pokazali svoju plitku pamet, ne zato što su zaista glupi – umiju mnogi od njih da riješe i komplikovane matematičke zadatke – ali i dalje su slijepi i gluvi, kao i onaj moj kolega koji ih prelešćuje, a i često boravi u njima.
Koliko smo se samo puta slatko smijali ljudima
Koliko smo se samo puta slatko smijali ljudima. A stvarno i jesu bili za podsmijeh. Znaš li kome smo se najviše rugali? Sujetnim ljudima, koji su mislili da su nešto veliko, da treba svi da im se klanjaju, pripadnici tajnih društava, bato, a onda su u jednom momentu prošli kao feces iz stražnjice u vc šolju, i neko je povukao vodu za njima, a ti „velikani“ završili u kanalizaciji. Mnogo su nam opasniji bili neki naizgled ubogi.
Sjećam se samo jedne udovice, koliko nam je muke zadala ona i njena „prokleta“ djeca. Nudili smo joj razne ponude, slali joj ljude na položaju, koji su joj davali nepristojne ponude, morali su čak, koliko je bila glupa, da bi shvatila poentu da je i uštinu za intimne dijelove tijela. A znaš li šta je ona uradila – izbacila ih je iz kuće. Djeca su joj bila pravi „zlotvori“. Što se kaže: „od zle majke još gora djeca.“
Po čitav dan su samo blejali ime Tesarevo, a gladni bili danima. U školi smo nagovorili nastavnike i drugu djecu da ih maltretiraju, daju im niske ocjene iako su bolje znali gradiva od sve druge djece. Kreteni su sve to mirno trpjeli.
Čak nikad ružnu riječ ni o kom nijesu pomislili, a kamoli rekli ili se kojim slučajem sa kim potukli. Dobra je stvar doktore što ste u medicini uveli mnoge korisne stvari po nas. Samo malo da se ova eutanazija probija i onaj dole da nas vidi.
Psihijatar je kao hinotisan stajao i slušao pacijenta
Psihijatar je kao hipnotisan stajao i slušao psihički oboljelog pacijenta. Nije mu bilo jasno kakve su ovo projekcije. Da li je ovaj čovjek zaista umislio da je demon? Odlučio je da ga priupita neke stvari. Pa, poče.
– Prošli put ste mi spominjali mnoge okultne autore i ezoterike, koliko su oni uticali na Vas?
Pacijent se grohotom nasmija.
– Te budale uticale na mene? Da nije bilo mene i još nekih mojih kolega ne bi ništa napisale te nepismene lude. Sve smo im mi napisali. Meni su najinteresantniji dijelovi bili oni sa seksualnom magijom. Ubiti dvije muhe jednim udarcem. Magija i blud, dobro – najviše protivprirodni blud. Koliko smo samo zadovoljstva pružili ovome napaćenom čovječanstvu. A vrlo nam je nezahvalno vratilo. Dobro, morali smo ponekad i žestoko da ih kaznimo.
– Doktore, da pređemo na posao. Pomoći ću Vam da napišete knjigu koja će Vas proslaviti. Bićete novi Jung ili Frojd. Umjesto ovoga baljezganja, na laptopu ćete zapisivati što ću Vam diktirati.
Doktor sumnjičavo pogleda i pristade iz razloga da bi dublje ušao u suštinu problema ovoga nesrećnog čovjeka.
Psihijatar nije mnogo očekivao od knjige
Posle par dana knjiga je bila završena. Psihijatar nije očekivao mnogo od nje. Samo mu je na kraju pacijent rekao da na koricama knjige stavi neko tajanstveno ime u znak zahvalnosti na saradnji.
Jednom u stanu doktoru je bilo mnogo dosadno. Sjetio se knjige koju mu je pacijent sa cigaretom u ruci, neprestano je držeći čitavo vrijeme diktirao, blago se osmjehujući. Ispostavilo se da je knjiga odlična. Odlučio je da preda rukopis poznatoj izdavačkoj kući. Knjiga kroz mjesec dana potpuno je osvojila publiku. Proglašena je za najbolju knjigu godine.
Psihijatar se na kraju svima zahvalio, ali nije zaboravio ni ime koje mu je pacijent predao, i to sve pred glavnim svjetskim medijima. Neki sveštenici koji su bili u publici stromoglavo su na pomen ovoga imena izletjeli iz sale, kao da im je muka, i više se nijesu vraćali.
– Razaznali su stari probisvjeti moj potpis – sa cigaretom u ruci sam sa sobom pričao je pacijent. – Mmm, ne sviđa mi se ovo. Počeće povika na moje djelo i upozoriće se mnogi da ga izbjegavaju u širokom luku. Moraću da smislim novu strategiju.
