Možda će neki ljudi negodovati, ali često se Hristos srijeće na čudnim mjestima, gdje ga ne bi očekivali, a baš ste ga na prvi pogled primijetili. Reći će ljudi, oni dežurni farisejski redari sa ciničnim osmijehom na grotesknom licu ,,ma brate-nebrate, ti si u prelesti, pod hitno da odeš kod tog i tog duhovnika i da zatražiš epitimiju“.
Hristos među grešnicima
Ono što je čudno da mnogi Hrista jesu našli kao Luka i Kleopa, sa svim Njegovim ranama, podsjećajući dotične bogotražitelje, koji za sebe to nijesu ni znali da su, na njihove duboke stigme u duši, baš na koncertima tih dugokosih, mršavih ili neobično ošišanih ljudi. Iza svega grijeha i poroka koji su se tu događali, krio se On, Gospod Isus Hristos.
Ne, nije mu smetao ni dim duvana, marihuane, alkohol, igle i špricevi, čak i otvorene nekad hula na Njega, jer zaboga, sam je iz svojih usta rekao ,,da nije došao zove pravednike nego grešnike na pokajanje“.
Svi ti pijani, drogirani, mračni, depresivni i prezreni vape za Hristom
Iz crkava tzv. hrišćani su otjerali Hrista, i otišao je pravo na rok koncert. I vidio je da ga svi ti pijani, drogirani, mračni, depresivni, prezreni od svijeta pominju, možda nesvjesno, ali nekim skrivenim djelom duše duboko čeznući za Njim.
I našao je Isus novo društvo. Kao što ni u svoje vrijeme prezrene i grešne nije odbacivao, bio čak i kritikovan zbog toga od tzv. pravednika, kojima ne treba pokajanje, tako i sada sjedi u nekom uglu koncerta i gleda u sve te ranjene duše, mlade, ali i starije, koji čitavog svog života ,,nijesu imali čovjeka“, da ih podigne i izcijeli, nego oni koji su ih nazovi liječili zadavali su im ranu na rane, razapinjući ih na nevidljiv način kao razbojnike raspete sa Hristom.
Nik Kejv i njegovo obraćenje u hrišćanstvo
Jedan od muzičara pored niza drugih koji su se okrenuli ka Hristu jeste i Nik Kejv.
Hrišćanstvo i Jevanđelje se dosta osjeća u njegovim pjesmama, o ovome je često govorio vladika pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk.
Pored njega i drugi sveštenici su fascinirani životnim putem Nika Kejva. Od heroinskog zavisnika, koji je i pod uticajem narkotika posjećivao crkve po Australiji, porodičnih tragedija do skorije izjave da ,,istinski panker nije onaj koji pokazuje srednji prst nego onaj koji je hrišćanin“.
U današnjem svijetu krajnjeg i neljudskog liberalizma, koji u stvari nije to što se predstavlja nego sve više vidimo da se radi o prevari i da je u pitanju robovlasništvo, gdje su robovlasnici naizgled fini ljudi sa kravatama, sa tim što ponekad ,,polude“ i prave razne ispade, a što je najgore i sami su robovi čitave nomenklature iznad koje stoji sam Satana.
„Današnji istinski pankeri su hrišćani“
Da, Nik Kejv je u pravu, kad kaže da su današnji istinski pankeri hrišćani, ne pseudo-vernici, novozavjetni fariseji, nacion-vernici, nego oni koji se oslanjaju prije svega na Bibliju, a kod pravoslavnih i na obilje pouka Svetih Otaca, koji su ostavili veliko duhovno nasljeđe svojim daljim potomcima u budućnosti, u svijetu vještačke inteligencije, koja prijeti da nas porobi ili uništi.
Možda baš budućnost hrišćanstva leži na Zapadu
Interesantno, mislim da će me opet kritikovati, ali možda baš budućnost hrišćanstva leži na Zapadu, kad se činilo da je sve uništeno i da je ,,Bog mrtav“, kako je govorio Niče, zapadni čovjek će iz dubine svoje izranjavljene duše zavapiti Nebesima poput oca Serafima Rouza, koji je i sam prije obraćenja u Pravoslavlje, potpuno pripadao zapadnom kulturnom krugu, tražeći istinu u porocima, dalekoistočnim religijama, bitničkom pokretu, ateizmu, nihilizmu, Ničeovoj filozofiji, samoubistvu, na kraju krajeva. Ali, Bog nije dozvolio da se to desi.
Našao je Boga u Ruskoj Zagraničnoj Crkvi u Americi, koja je i sama u to vrijeme bila odvojena od matične u Moskvi.
Nik Kejv možda nije sveti Srafim, ali nije ni dosadni konformista
Nik Kejv nije otac Serafim, možda, koji je brzo izgorio u potrazi za smislom u svom ovozemaljskom životu, ali nije ni dosadni konformista, koji ide od koncerta do koncerta i dalje se zabavljajući onako mator, kao pojedini rokeri, koji su izdali svoju prvobitnu pobunu protiv sivila svakodnevnice i okrenuli se onima protiv kojih su se borili, nemajući više snage za borbu. No, ne osuđujmo nikog.
Danas su oni, sjutra ćemo mi, ako uopšte postignemo toliki veliki svjetski uspjeh, što je malo vjerovatno.
Interesantno, da pored Kejva propovjednici hrišćanstva na Zapadu nijesu ljudi u odijelima, nego oni koji su se smatrali lošim momcima poput legendarnog Alisa Kupera, koji je poklonio Bibliju svom prijatelju ozloglašenom muzičaru napadanom za satanizam i razna nepočinstva, Merilinu Mensonu.
Koje su to rok zvijezde otkrile pravoslavnu veru?
Neki od poznatih rok zvijezda koji su čak otkrili i pravoslavnu vjeru, ali su pored svega tragično okončali život samoubistvom su: Čester Benington iz benda Linkin Park, kao i njegov kršteni pravoslavni kum Kris Kornel, član bendova Audioslave i Soundgarden.
Kornel je zajedno sa Kurtom Kobejnom i ,,Nirvanom“, kao i bendovima Alice in Chains i Pearl Jam, činio čuvenu četvorku grandž pokreta početkom devedesetih.
Ono što je interesantno da će i Lejn Stejli iz Alice in Chains okončati život na isti datum 5. aprila 2002. godine usljed predoziranja heroinom i kokainom ili tzv. spidbolom, nakon što se godinama borio sa depresijom poslije smrti djevojke.
Grandž pokret je obnovio iskrenost i sirovost u rok muzici.
Svi ti pokreti u umjetnosti, književnosti i filozofiji na Zapadu zadnjih sto i više godina sa svom svojom šokantnošću su u stvari krik za smislom, iako su mnogi učesnici završili tragično. Oni su žrtve borbe za smisao i protiv dosadnog sivila svakodnevnice.
Na kraju ću citirati jedan grafit sa ulica Moskve na našem jeziku ,,Isus je bio panker“.
