Matica srpska je najstarija srpska književna, kulturna i naučna institucija, osnovana 16. februara 1826. godine u Pešti (današnjoj Budimpešti). Njeni osnivači bili su istaknuti intelektualci i trgovci tog vremena: Jovan Hadžić, književnik i pravnik, i grupa peštanskih trgovaca — Josif Milovuk, Gavrilo Bozitovac, Georgije Stanković, Petar Rajić, Jovan Demetrović i Andrija Rozmirović.
Inspirisani osnivanjem Mađarske akademije nauka 1825. godine, oni su želeli da stvore srpsko naučno društvo koje bi podstaklo kulturni i prosvetni razvoj srpskog naroda.
Temelj srpske kulture i prosvete
Od samog početka, Matica srpska je bila usmerena na predstavljanje srpske kulture u Evropi i prosvećivanje naroda. Njena izdavačka delatnost započela je 1824. godine pokretanjem „Serbske letopisi“ (kasnije Letopis Matice srpske), koji predstavlja prvi srpski književni časopis.

Tokom godina, Matica je razvila brojne edicije i formirala biblioteku sa knjižnim fondovima iz različitih naučnih oblasti, kao i zbirku rukopisa.
Posebno se izdvaja projekat Deset vekova srpske književnosti, koji je od velikog nacionalnog značaja.
Osnivanje Tekelijanuma od strane Save Tekelije

Cilj ove zadužbine bio je da omogući školovanje siromašnim i talentovanim srpskim đacima i studentima iz svih krajeva gde su Srbi živeli.
Tekelijanum je postao glavno stecište intelektualnih snaga srpskog naroda, doprinoseći njegovom kulturnom i civilizacijskom napretku. U njegovoj zgradi bila je smeštena i Matica srpska sve do preseljenja u Novi Sad 1864. godine.
Preseljenje Matice srpske u Novi Sad
Preseljenjem u Novi Sad 1846. godine, Matica srpska je nastavila svoju misiju kao centralna ustanova srpske kulture i prosvete. Njen rad je bio od ključnog značaja za razvoj srpske nauke, književnosti i umetnosti, kao i za formiranje srpske intelektualne elite.
Danas, Matica srpska ima oko 2.000 saradnika uključenih u brojne naučne i razvojne projekte, nastavljajući svoju dugu tradiciju unapređenja srpske kulture i nauke.
Bitno je napomenuti da je Matica srpska temelj srpske leksikografije iz koje su se razvile tri veoma značajne istitucije, a to su: Izdavački centar Matice srpske, Biblioteka Matice srpske i Galerija Matice srpske koja je osnovana 1847. godine.
Zadužbina Tekelijanum je, nakon perioda nacionalizacije i zapostavljenosti, obnovila svoj rad 1996. godine kada je mađarska vlada vratila deo zgrade Budimskoj eparhiji Srpske pravoslavne crkve. Danas, Tekelijanum ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni, pružajući podršku obrazovanju srpske omladine i očuvanju kulturnog nasleđa.
Matica srpska i Tekelijanum predstavljaju stubove srpske kulture i obrazovanja, simbolizujući vekovnu težnju srpskog naroda ka znanju, prosveti i kulturnom napretku.