Početna » Kultura » Kristofer Nolan pod udarom kritika: Da li je „Odiseja“ postala žrtva DEI i vouk ideologije?

Nolanov najambiciozniji film već deli publiku

Kristofer Nolan pod udarom kritika: Da li je „Odiseja“ postala žrtva DEI i vouk ideologije?

Kristofer Nolan je verovatno poslednji reditelj u Holivudu koji još uvek može da proda film samo na osnovu svog imena, bez potrebe da snima novi nastavak iscrpljene franšize, superherojski film ili nostalgični rimejk uz usporenu klavirsku verziju pesme koju ste nekada voleli. Samo natpis „film Kristofera Nolana“ i dalje dovodi veliki broj ljudi u bioskope.

Zbog toga su mnogi zbunjeni, a razumljivo i ogorčeni, što je on očigledno krenuo putem „vouk“ i DEI kastinga u svojoj predstojećoj adaptaciji Homerove „Odiseje“.

Godinama je Nolan, čini se, imao odrešene ruke da snima šta god poželi, sa kim god poželi, bez studijskih rukovodilaca koji mu dišu za vratom. U očima javnosti, Nolan nije Dizni koji grebe po dnu bureta rimejkova, niti Netfliks sa svojom opsesivnom navikom da istorijske ličnosti pretvara u avatare „moderne publike“, oblikovane prema rezultatima fokus grupa.

Posle „Openhajmera“, tročasovne biografske drame o nuklearnim fizičarima koja je uspela da osvoji i Oskare i blagajne bioskopa, niko nije očekivao da će se Nolan upustiti u isto očajničko korporativno ugađanje koje već više od decenije urušava Holivud.

Kontroverze oko „Odiseje“

Pa ipak, evo nas, posmatramo kako „Odiseja“ postaje najnovija lomača u kulturnim ratovima, jer Holivud više ne ume da ispriča klasičnu priču a da ona ne izgleda kao vežba usaglašavanja sa DEI standardima.

Ovaj mitološki ep, navodno Nolanov najambiciozniji projekat do sada, trebalo bi da bude premijerno prikazan 17. jula 2026. godine, a u njemu će se pojaviti velika glumačka ekipa koju predvodi Met Dejmon u ulozi Odiseja, uz Toma Holanda, En Hatavej, Roberta Patinsona, Šarliz Teron, Džona Berntala i mnoge druge.

Zendajino tumačenje Atine

Iako većina izbora glumaca nije izazvala previše negodovanja — čak je i Zendajino tumačenje Atine dočekano uglavnom uz umorne uzdahe — potvrđeni izbor glumice za ulogu Jelene Trojanske zapalio je internet.

Jelenu, grčki ideal lepote, čije je lice, prema legendi, pokrenulo „hiljadu brodova“, tumačiće kenijsko-meksička glumica Lupita Njongo.

Zašto je izbor Lupite Njongo izazvao reakcije?

Kao i obično, problem nije u njenim glumačkim sposobnostima. Ona već ima Oskara. Problem je u tome što njen izbor nema smisla u okviru jednog starogrčkog epa. Jelena nije neki slučajni sporedni lik. Ona je mitski simbol lepote, želje i društvenog statusa u drevnom mediteranskom svetu.

Nolan je branio Njongovu kao svoj prvi i jedini izbor za Jelenu, hvaleći njenu „snagu“ i „držanje“, dok je sama glumica odbacila kritike tvrdeći da „lepota ne može da se glumi“ i pozivajući se na to da je priča mitološka i da nije utemeljena u stvarnosti.

Međutim, publika to ne prihvata. Niko ne misli da je Homer napisao dokumentarni film. „Odiseja“ sadrži bogove, čudovišta, veštice i kiklopa. Ali „mitološko“ ne znači da je sve dozvoljeno. Fantazija i mit i dalje moraju imati unutrašnju doslednost, a publika mora da poveruje u svet koji vidi na ekranu.

Holivud protiv eskapizma

Međutim, deluje kao da je Holivud upravo protiv takvog eskapizma.

Navodno, ali još uvek nepotvrđeno, angažovanje mršavog Eliota Pejdža (ranije Elen Pejdž) za ulogu Ahila, najvećeg ratnika u grčkoj mitologiji, dodatno je rasplamsalo polemiku, a internet je preplavljen mimovima, pogotovo zato što većina publike ovaj lik i dalje povezuje sa mladim Bredom Pitom u njegovoj fizičkoj i glumačkoj snazi iz filma „Troja“.

Reper Trevis Skot, koji je navodno dobio ulogu barda, takođe je izazvao nezadovoljstvo publike. Nolan je branio ovaj izbor poredeći starogrčku usmenu poeziju sa rep muzikom, ali će to najverovatnije ispasti ništa više od trika sa slavnim ličnostima kako bi se „doprlo do mlađe publike“.

Sumnje u ideološku interpretaciju

Postoje i dobri razlozi da se veruje kako film zapravo nije zasnovan na originalnom Homerovom tekstu, već na feminističkom prevodu „Odiseje“ koji je uradila Emili Vilson, a na koji se Nolan već pozivao u nekoliko intervjua. Iako to nije potvrđeno, sama mogućnost dodatno je učvrstila sumnje da je ova adaptacija filtrirana kroz savremenu ideološku prizmu u kojoj su beli heteroseksualni muškarci loši, a sve ostalo dobro po definiciji.

Dok mediji bliski industriji očajnički brane kasting, istovremeno ironično ignorišu očigledno pitanje: gde su Grci? U filmu zasnovanom na Homerovom grčkom epu, snimanom delom u Grčkoj i utemeljenom na grčkoj mitologiji, pravih Grka ili grčko-američkih glumaca nema ni blizu centralnih uloga.

Grčki kritičari su već ukazali na to, tvrdeći da Holivud tretira njihovu zemlju i kulturu kao puku estetsku pozadinu.

Reakcije publike i kritike Holivuda

Kao i obično, svako ko dovodi u pitanje izbor glumaca biva optužen za rasizam, transfobiju, krhkost ili pripadnost nekakvoj armiji trolova, koristeći isti šablon koji se već godinama ponavlja, od „Prstenova moći“ i „Male sirene“, do „Snežane“, „Ratova zvezda“ i drugih nekada voljenih franšiza koje su, prema kritičarima, gurnute u beznačajnost pod uticajem savremenih ideoloških poruka.

Ali taj trik je odavno potrošen i nikada nije ni funkcionisao. Za običnu publiku on samo potvrđuje uverenje da bi Holivud radije vređao svoju publiku nego priznao da raznovrsni kasting sam po sebi ne pravi dobar film.

Da li će Nolan preživeti Odiseju?

„Odiseja“ već nosi miris holivudskih šablona koje publika godinama odbacuje, a veliki broj ljudi već je odlučio da ne gleda Nolanov predstojeći film zbog izbora glumaca i opšteg pravca u kom se projekat kreće.

Ipak, uprkos negativnim reakcijama, „Odiseja“ će verovatno dobro proći na blagajnama. Nolan i dalje ima snažnu reputaciju i lojalnu publiku. Pitanje je samo da li će i jedno i drugo preživeti nakon što film stigne u bioskope.

A ako film uspe, kakvu će lekciju Holivud izvući? Verovatno pogrešnu: da publika može biti primorana da prihvati ideološko ugađanje i da se svaka kritika može ignorisati, ismevati i jednostavno nadživeti.

To znači da će studiji verovatno ponovo udvostručiti svoje napore, pretvarajući još više klasičnih priča u lenje moderne političke pamflete, dok će za sopstvene neuspehe kriviti publiku.

Pripremila redakcija Kompas info
Povezani članci:

Portal Kompas Info posebnu pažnju posvećuje temama koje se tiču društva, ekonomije, vere, kulture, istorije, tradicije i identiteta naroda koji žive u ovom regionu. Želimo da vam pružimo objektivan, balansiran i progresivan pogled na svet oko nas, kao i da podstaknemo na razmišljanje, diskusiju i delovanje u pravcu boljeg društva za sve nas.