Početna » Tradicija » Kako je Isusova molitva postala centralni deo života kineskog naučnika Marka Šana?

Poseta jednoj ruskoj pravoslavnoj crkvi je promenila njegov život

Kako je Isusova molitva postala centralni deo života kineskog naučnika Marka Šana?

Jedne večeri uoči Božića 2019. godine, Mark Šan došao je u jednu crkvu na periferiji Bostona radi večernje službe koju su služili otac Spiridon, koji je sagradio hram, i monah German.

Svetlost koja se kroz prozor izlivala iz oltarskog prostora nežno je milovala njegove oči. Tog dana, priseća se, „video sam nešto što nije od ovoga sveta. Možda slično Mojsiju kada je video kupinu koja gori u pustinji. Od tog trenutka znao sam da sam zakoračio u drugačiju realnost hrišćanske duhovnosti.“

Ovo iskustvo bi se lako moglo protumačiti kao rezultat denominacijske promene. Međutim, za Marka – iskusnog člana protestantske denominacije pod imenom „Kineska domaća crkva“, teologa i naučnika sa dve doktorske disertacije (i trećom u pripremi) – ta promena je bila daleko radikalnija. On naglašava da se tu nije samo radilo o preobražaju, već o zaokruživanju celine. „Nisam promenio tradiciju“, kaže on. „Samo sam se popeo na viši nivo.”

Svoje duhovno putovanje je započeo u kineskom Sinđangu

Mark je započeo svoje duhovno putovanje u kineskom Sinđangu, gde se tokom studija upoznao sa Hrišćanstvom zahvaljujući svom omiljenom američkom profesoru. Njegova akademska karijera trpela je zbog njegovog konzervativnog teološkog stava.

Godine 2010. bio je podvrgnut izvesnoj vrsti ideološkog „prevaspitavanja“ u jednoj školi u Sjedinjenim Državama, što je uporedio sa političkim „seansama ispiranja mozga“ koje je doživeo u Kini. Godine 2018. disertacija mu je odbijena na jednom britanskom univerzitetu zbog navodne „hrišćanske pristrasnosti“.

Potreba za „opipljivim Božijim prisustvom“

Vremenom, ta prvobitna čežnja ustupila je mesto dubljem interesovanju – potrebom za onim što on naziva „opipljivim Božijim prisustvom“, natprirodnom stvarnošću koja mu je nedostajala u dotadašnjem iskustvu vere.

Nakon dolaska u Sjedinjene Države radi teoloških studija, on privodi kraju svoju treću doktorsku disertaciju, pošto su prethodne dve bile osujećene, kako on navodi, usled akademske diskriminacije.

„U protestantizmu sam osećao da moj duhovni život stagnira“, kaže on. „Čak i u okvirima teoloških sistema, osećao sam se sve nemoćnije.“ U toku 2016. godine, u atmosferi sve većeg obeshrabrenja, jedna novinska vest o stavu Rusije povodom istopolnih brakova privukla je njegovu pažnju.

Poseta jednoj ruskoj pravoslavnoj crkvi

Podsetila ga je na jedno staro predavanje kome je prisustvovao u Bostonu 2010. godine, o Pravoslavnoj crkvi i njenoj drevnoj liturgiji. Odlučio je da poseti jednu rusku pravoslavnu crkvu nedaleko od svog doma. Prva poseta ga je razočarala. „Ništa se nije dogodilo.“ Ali tri godine kasnije, uoči Božića, ponovo je ušao u hram – i ovoga puta, nešto se promenilo.

Pravoslavno bogosluženje, smatra Mark, suštinski je vezano za susret. „To nije racionalno iskustvo,“ kaže on. „Već telesno, mentalno, duhovno. Stojiš, ćutiš, posmatraš svetlost i ikone oko sebe, slušaš pojanje i moliš se Isusovom molitvom.“ Ta molitva — „Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me grešnoga“ – postala je žila kucavica njegove nove duhovne prakse.

U isihazmu je prepoznao revolucionarni teološki izraz

Pod uticajem pouka oca Spiridona i kineskog naučnika Džan Bajčuna, uz dodatnu nadahnutost delima Svetog Grigorija Palame, klasičnim spisom Lestvica božanskog uspinjanja, kao i filosofskim delom Sinergijska antropologija Sergeja Horužija, Mark je usvojio drevnu tradiciju poznatu kao isihazam – mističku praksu zasnovanu na razlikovanju Božanske suštine i energije.

U njoj je prepoznao revolucionarni teološki izraz sa preobražajnim mogućnostima. „Moj um, moje srce, moj duh, pa čak i telo — sve je bilo preobraženo,“ kaže on. „Doživeo sam to kao totalnu promenu na bolje.“

Osvrćući se na vreme provedeno na Svetoj Gori (koju je posetio u januaru 2025.), Mark naglašava koliko je sam fizički ambijent — crkve, ikone, arhitektura — oblikovao njegovo iskustvo molitve i osećaj Božijeg prisustva. Kada su ga upitali da li ga ovakvo poimanje sakralnog prostora podseća na tradicionalne kineske koncepte poput fengšuija, zastao je na trenutak i zamislio se.

Fengšui nastoji da manipuliše energijom radi ljudske dobiti

„Postoji velika razlika,“ odgovorio je. „Fengšui nastoji da manipuliše energijom radi ljudske dobiti – što je, iz hrišćanske duhovne perspektive, demonski pristup. Sakralni prostor u Hrišćanstvu ne služi za upravljanje duhovnim silama, već za potpuno prepuštanje realnosti Božijeg prisustva koje se projavljuje kroz Njegovu Crkvu. Arhitektonski stil, ikonopis, bogosluženje – sve to ne hrani ego, već preobražava srce.

Za Marka, pravoslavno poimanje prostora nema veze sa sujeverjem, već sa teologijom ovaploćenja: Bog susreće čoveka ne samo u duhu, već i u prostoru i vremenu — kroz mesta, istorijske događaje, predmete, božansku energiju, mudrost i lepotu, kao deo Njegovog domostroja spasenja.

Mark je utkao isihazam u svoj svakodnevni život

Van crkve, Mark je utkao isihazam u svoj svakodnevni život. „Molim se Isusovom molitvom dok vozim, hodam ili stojim pred ‘pravoslavnim molitvenim uglom’ koji sam postavio kod kuće – sa kandilom, ikonama i Biblijom,“ objašnjava on.

„To je način da budem u stalnom kontaktu sa Bogom.“ Pred spavanje i po buđenju, takođe se moli u tišini, osnažujući se onim što naziva „dnevnom dozom unutrašnjeg preobraženja.“

Nije to zadržao samo za sebe. Posle krštenja 2021. godine, počeo je da deli svoje iskustvo sa drugima. Jedan prijatelj, Stiven Gao iz Čikaga, počeo je da se usrdno moli Isusovom molitvom i ubrzo se pridružio Marku u vođenju internet zajednica.

„Počelo je kao zrno gorušičino,“ kaže Mark. „A sada imamo više od deset kineskih vernika koji su na ovom putu, ili ga barem istražuju.“

Neki su u početku bili neodlučni. „Rekao sam im – samo probajte. Kada to sami dožive i osete, onda i razumeju,“ kaže on. „Mnogi su mi se zahvalili, rekavši da sam podelio veliko duhovno blago sa njima.

Markova kritika savremenog kineskog hrišćanstva je oštra

Markova kritika savremenog kineskog hrišćanstva je oštra. Iako potvrđuje značaj protestantske obnove koja je započela 1979. godine, on veruje da toj obnovi nedostaje ono što on naziva „središnjim natprirodnim nivoom“. Prema njegovom mišljenju, vekovni uticaj taoizma i budizma ostavio je dubok trag na kinesku duhovnost, čineći je preterano ispunjenom emocijama i sujeverjem. „Bez očišćenja od gnostičkih navika uma i duha, ne možemo u potpunosti doživeti duhovno oslobođenje koje nam nudi Jevanđelje.“

Isihazam vidi kao ključni nedostajući element. „On nas ponovo povezuje sa Božanskom energijom i silom,“ objašnjava on. „To je kao da se uključite u duhovnu utičnicu i internet – ne da biste samo verovali, već da biste i iskusili. Problem nije toliko u formi, već u suštini i istini na kojoj se bazira.“

On veruje da Pravoslavlje vraća taj izgubljeni poredak. „Pozvani smo ne da jurimo za osećanjima ili misterijama,“ kaže on, „već da se osvećujemo kroz Istinsku Svetlost Hristovu i dejstvo Svetoga Duha.“

Pravoslavna tradicija je sačuvala duhovna blaga kroz hiljade godina

Mark ne vidi sebe kao nekakav „duhovni autoritet”, već kao nekog čija je uloga da se bavi otkrićima. Nada se da će pisati više o svojim zaključcima, kako u akademskom, tako i u duhovno-poučnom formatu. „Nema potrebe da počinjemo od nule“, kaže on. „Pravoslavna tradicija je sačuvala duhovna blaga kroz hiljade godina. Moja odgovornost je da pomognem Kineskoj crkvi da se seti onoga što je davno zaboravljeno.“

Danas Mark vodi Bostonski institut za kineske akademske studije i svoj Jutjub kanal, gde predstavlja rusku pravoslavnu duhovnost sve većem broju pratilaca. Sa Stivenom Gaom radi i na osnivanju pravoslavne zajednice za kineske vernike.

Planira da objavi i svoju drugu knjigu

Planira da objavi i svoju drugu knjigu pod nazivom Prigrliti Istinsku Svetlost u Hristu, koju vidi kao nastavak priče svog duhovnog preobražaja — najpre od tradicionalne kineske religije ka protestantskom hrišćanstvu („Bio sam izgubljen, ali sam se pronašao“), a onda od protestantizma ka Pravoslavlju („Bio sam slep, a sada mogu da vidim“).

Za njega, Pravoslavlje nije pitanje promene hrišćanske denominacije, već ponovnog otkrivanja onoga što je nekada bio centralni deo ranohrišćanske vere – to jest Istine koja, po njegovom uverenju, i dalje blista istim sjajem.

Izvor: Misija.срб

Izvor: Misija.срб, Predanje

Pripremila redakcija Kompas info
Povezani članci:

Portal Kompas Info posebnu pažnju posvećuje temama koje se tiču društva, ekonomije, vere, kulture, istorije, tradicije i identiteta naroda koji žive u ovom regionu. Želimo da vam pružimo objektivan, balansiran i progresivan pogled na svet oko nas, kao i da podstaknemo na razmišljanje, diskusiju i delovanje u pravcu boljeg društva za sve nas.