U Sudu Bosne i Hercegovine izrečena je presuda predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, a on je proglašen krivim zbog krivičnog djela „neizvršavanje odluka visokog predstavnika“. Dodik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od godinu dana, te mjerom zabrane vršenja političkih funkcija u trajanju od šest godina.
Ova presuda mnogo će uticati na političku situaciju u BiH, te otvoriti brojne procese i zbog toga je tokom više od godinu dana koliko je postupak trajao bio predmet interesovanja kako medija u BiH, tako i u regionu.
Predmet ovog teksta neće biti konsekvence samog postupka na političku budućnost BiH, niti dublje analize problema samog postupka, nego samo činjenice o tome zašto je postupak pokrenut, za šta je Dodik proglašen krivim i šta će se dalje dešavati. Autor ovih redova nije pravnik, pa tako neće ulaziti ni u pravnu prirodu i materiju samog slučaja. Ali ovaj predmet nema puno veze sa pravom. Suština ovog teksta je bliže objašnjavanje same presude i kako je do postupka uopšte došlo kako bi i javnost u regionu bolje razumjela pozadinu svega.
I ovo ne pišem zbog Dodika, niti da ga branim, nego zbog elementarnog neznanja koje se pojavljivalo u pojedinim regionalnim medijima tokom izricanja presude, kako o samom uređenju BiH, tako i o samoj presudi. Sve to dovelo je do zbunjivanja javnosti.
Visoki predstavnik
Postupak protiv predsjednika Srpske Milorada Dodika pokrenut na osnovu optužnice Tužilaštva BiH, a zbog krivičnog djela „neizvrašavanje odluka visokog predstavnika“.
Naime, Bosna i Hercegovina ima visokog predstavnika, svojevrsnog međunarodnog supervizora, koji je trebao u ime potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma nadzirati sprovođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Njega je birao i imenovao Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija, a po nadležnostima on je samo mogao da interveniše u pojedinim slučajevima kako bi očuvao mir. No, već u prvim poslijeratnim godinama, visoki predstavnici počinju da smjenjuju izabrane predstavnike i da mijenjaju ili čak proglašavaju čitave zakone. Dakle, pojedinac je uzdignut iznad Ustava i zakona jedne suverene države (za šta se BiH smatra sa svim svojim osobenostima u kontekstu dejtonskog uređenja) i mogao je bez saglasnosti Parlamenata i institucija da donosi pravila kakva god želi.
I sve se to donekle pravdalo međunarodnom potvrdom institucije visokog predstavnika. Problem nastaje dolaskom Kristijana Šmita, njemačkog diplomate, u BiH. Naime, on je prvi visoki predstavnik kojeg nije izabrao Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija i njegov legitimitet osporen je od strane Republike Srpske.
Legitimitet kroz krivično-pravnu materiju
Međutim, Šmit se ponaša kao visoki predstavnik i djeluje kao svi njegovi prethodnici, pa tako 1. jula 2023. godine nameće izmjene Krivičnog zakona BiH i uvodi krivično djelo „neizvršavanje odluka visokog predstavnika“. Dakle, drugim riječima, on svoj politički i međunarodnopravni legitimitet nameće kroz krivičnopravnu materiju. Tačnije, onaj ko odbije da poštuje međunarodno pravo i političke odluke tog pojedinca, odgovaraće krivično.
Ako bismo banalno predstavili situaciju, Kristijan Šmit je sebi ovom odlukom dao zaštitu od apsolutno svakog dovođenja u pitanje njegovog postojanja. Pa tako, ako bi on odlučio da će dan u BiH trajati 28 sati, svako ko bi se tome usprotivio ili odbio da sprovodi takvu odluku, završio bi u zatvoru, jer je predviđena kazna za ovo djelo do pet godina zatvora, te mjere zabrane obavljanja političkih funkcija do 10 godina.
Jedna država, koja ima svoje organe i institucije (i previše njih), dakle, može donositi šta god želi, pa čak i da to bude jedinstvena odluka svakog građanina u BiH, ako jedan pojedinac kaže da nije tako, to neće biti tako. Zamislite situaciju da 100% građana BiH kaže da je nešto bijelo, ukoliko visoki predstavnik kaže da je crno – biće crno, Ko ne prizna da on nije u pravu, ići će u zatvor.
Za šta je Dodik suđen?
Po ovom članu Krivičnog zakona optužen je i Milorad Dodik, ali i vršilac dužnosti direktora Službenog glasnika Republike Srpske Miloš Lukić. Dodik je optužen zato što je donio ukaz o proglašenju zakona koji je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, dok se Lukiću stavljalo na teret to što je isti taj ukaz objavio u Službenom glasniku.
Prema Ustavu Republike Srpske predsjednik je nadležan da potpisuje ukaze o proglašenju zakona, a procedure su manje-više iste kao u ostalim zemljama regiona. Takođe, zakoni se nakon usvajanja i proglašavanja objavljuju u Službenom glasniku. Tako bi odbijanjem da potpiše ukaz Dodik prekršio Ustav Republike Srpske, najviši pravni akt u Republici Srpskoj. Isto kao i Lukić. Dakle, stavljen je u poziciju da bi odbijanjem potpisivanja, odnosno objavljivanja prekršili Ustav, a potpisivanjem čine krivično djelo po osnovu nametnute odluke Kristijana Šmita. Napravljena je situacija u kojoj u svakom slučaju činite krivično djelo. S bitnom razlikom – u jednom slučaju kršite Ustav koji je izraz narodne volje u Republici Srpskoj, a u drugom kršite odluku pojedinca.
Drugim riječima, pojedinac je suspendovao ustavnu nadležnost predsjednika Republike Srpske, time degradirajući i samu instituciju Predsjednika.
O detaljima postupka, pozadini i svemu, rekli su dovoljno pravnici.
Presuda Dodiku
A da sve ima političku pozadinu, vidjelo se po presudi. Postupak Dodiku i Lukiću su bili objedinjeni i tereti li su se za iste stvari. Međutim, Lukić je oslobođen, a Dodik proglašen krivim i osuđen na godinu dana zatvora i zabranom političkog djelovanja šest godina. I upravo presuda Dodiku unijela je najviše zabune među „prost“ narod u regionu zbog paušalnog izvještavanja medija i neznanja o osnovnim stvarima u BiH.
Kao prvo, u pitanju je prvostepena presuda i tek u narednom periodu treba da dođe do žalbi, pa i do drugostepenog postupka. Nakon izricanja drugostepene presude, ona postaje pravosnažna. Dakle, Dodik ne ide u zatvor i još nastavlja obavljati funkciju predsjednika Republike Srpske.
Ali, sve i da Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdi ovu presudu Dodik vjerovatno neće u zatvor. Naime, za kaznu zatvora do godinu dana moguće je da se kazna otkupi. Ali, mjera zabrane, u ovom slučaju zabrana obavljanja političke funkcije, ostaje na snazi. A sva suština tog postupka bila je u tome – da se politički zabrani rad legitimno izabranom predsjedniku na izborima 2022. godine. Te rezultate izbora priznao je i sam Kristijan Šmit.
Refleksije presude
Iako je ovo presuda pojedincu, u ovom slučaju ona će ostaviti duboke političke posljedice u Republici Srpskoj, ali i Bosni i Hercegovini. Jer svaki sljedeći predsjednik koji bi odbio da se povinuje odluci visokog predstavnika doživio bi istu sudbinu.
Ovo krivično djelo sada postaje legalizovano političko oružje u obračunu sa neistomišljenicima i sredstvo za kontrolu svih vršioca funkcija u Republici Srpskoj od strane međunarodne zajednice.
Godinama je Milorad Dodik optuživan za brojne malverzacije i kriminalne radnje, ali Tužilaštvo BiH nije uradilo ništa po tom pitanju. Na brojne tvrdnje medija, opozicije, građana o kriminalu, korupciji, političkom trgovinom i uticajem, tužioci su ostali nijemi. A da su samo 10% uradili kao u slučaju „nepoštovanja odluka visokog predstavnika“, vjerujem da bi dobili veliku podršku u Republici Srpskoj.
Na kraju, sva poenta je u tome da imamo i najpoštenijeg, najčestitijeg, najboljeg predsjednika. Da je na toj funkciji čovjek koji ima podršku od 100% naroda, on bi bio u opasnosti da bude presuđen kao i svaki drugi kriminalac.
I sva nenormalnost BiH leži u tome – što i najpošteniji mogu biti kriminalci. Dok ratni zločinci hodaju slobodno.
Aleksandar Stojanović za Kompas info
