Iranski „udar odmazde“ izveden je u noći između 13. i 14. aprila. Iranci tvrde da je zadatak završen, izraelske vlasti tvrde da su uspjele da neutrališu dronove i rakete napadača. Da li je ovo početak Trećeg svjetskog rata, ili kampanja nalik na Trampovih 100 tomahavk raketa po Asadovim položajima u Siriji?
Sjetimo se, 6. aprila 2017. godine, američko Ministarstvo odbrane je objavilo o agresiji svojih raketnih i vazdušnih snaga na Siriju. Suverenu zemlju i njene legalne vojne snage, sa stolicom u Ujedinjenim narodima, objavljujući ujedno na svojoj mrežnoj stranici i razloge za to, koje Frontal.RS ovom prilikom citira:
Napad je odmazda za sirijskog diktatora zbog upotrebe zabranjenih hemijskih agenasa u napadu 4. aprila.
„Bašar al Asad je pokrenuo užasan napad hemijskim oružjem na nevine civile“, naveo je Tramp u izjavi naciji. „Koristeći smrtonosni nervni agens, Asad je ugušio živote bespomoćnih muškaraca, žena i dece. Bila je to spora i brutalna smrt za mnoge. Čak su i bebe okrutno ubijene u ovom veoma varvarskom napadu. Nijedno Božje dijete ne bi trebalo da pretrpi takav užas.”
OPŠTI UTISAK
Na stranu užas djece u pojasu Gaze danas, odnosno činjenice da je Izrael prvi izveo napad na Ambasadu Republike Iran u Damasku, prestonici Sirijske Arapske Republike. Iran je tim činom, posebno sviješću da se pred međunarodnim pravom prostor ambasade smatra teritorijom te zemlje, ponižen pred regijom, islamskim svijetom i svijetom uopšte. Odgovor je prosto sa stanovišta Teherana bio njihova obaveza.
Amerikanci su isprva polujavno, a onda i javno govorili da će napad uslijediti 12. a onda i 14. aprila; odnosno prethodila je vrlo živo prebacivanje avijacije i radarskih sistema ustanovljenih na vazduhoplovima, prema regionu Bliskog istoka.
Iranski napad na Izrael izveden je više u medijskom prostoru nego kao čisto vojna operacija. Brojni snimci leta krstarećih i balističkih projektila i video snimci očevidaca rada izraelskih PVO, imali su željeni psihološki efekat i o njima se aktivno raspravlja na internetu.
Važno je napomenuti da su paralelno sa stvarnim snimkom na mrežu masovno postavljani i snimci napada Palestinaca iz Hamasa na Izrael.
KOLIKO JE DRONOVA I PROJEKTILA IRAN UPOTREBIO?
Prema preliminarnim informacijama, Iran je za operaciju Pravo obećanje rasporedio oko 200 dronova i približno isto toliko balističkih i krstarećih raketa različitih tipova.
Ovo je prva upotreba ovakvog oružja u takvim količinama od strane Irana. Istovremeno, Iran navodi da će, ukoliko Izrael nastavi da eskalira sukob, snaga udara biti udvostručena.
ŠTA JE POGOĐENO?
Uprkos funkcionisanju sistema protivvazdušne odbrane „Gvozdena kupola“, neke iranske rakete su dostigle svoje ciljeve u blizini vazdušnih baza Nevatim (1080 km od granice sa Iranom) i Ramon (1300 km od granice sa Iranom).
Prvo mjesto je navodno pogođeno sa deset iranskih projektila, a drugo sa pet do sedam pogodaka. Međutim, uprkos tvrdnjama IRGC-a o „pogocima u mete“, obim štete na vazdušnim bazama nije poznat.
ČIJE SVE NEBO ČUVA IZRAELCE?
Pored slojevitog sistema PVO na teritoriji samog Izraela, u zaštiti vazdušnog prostora zemlje učestvovali su i njegovi saveznici Velika Britanija i SAD.
Jordanske trupe su takođe doprinijele uništavanju ciljeva, ali tek treba da se procijeni efikasnost Jordanaca kao barijere protiv iranskih raketa i dronova.
ŠTA JE IRAN POKAZAO?
IRGC je uspeo da „sačuva obraz” i formalno održi obećanje da će „kazniti Izrael” za napad na ambasadu u Damasku.
Sa praktične tačke gledišta, Iran je pokazao da je raketna industrija zemlje operativna i sposobna da akumulira velike količine raketnog naoružanja, a njegove trupe su sposobne da izvode relativno masivne, kombinovane udare koji preopterećuju protivvazdušnu odbranu potencijalnog neprijatelja.
Kan radio prenosi da se Izrael sprema za višednevnu konfrontaciju sa Iranom. Meta uzvratnog udara mogu biti iranska nuklearna energetska postrojenja. Zemlja bi, vjerovatno, tek ove godine mogla da dobije prve uzorke nuklearnog oružja. Postoje, u suštini, samo dva pitanja – čijim će rukama biti zadat udarac ako je odluka već donijeta, i dokle sve može da ide?
ŠTA SU IZRAEL I NJEGOVI SAVEZNICI POKAZALI?
Izraelske vlasti su pokazale da se ne brane same u regionu. I iako veliki broj američkih ili britanskih aviona nije učestvovao u odbijanju napada, sama činjenica njihovog učešća dovoljno govori.
Osim toga, nakon odbijanja udara, Izrael je zatražio hitan sastanak Savjeta bezbjednosti UN, a vlasti zemlje će najvjerovatnije insistirati na sopstvenom pravu na uzvratni udarac.
Iranske vojne baze i nuklearna postrojenja mogu biti među prioritetnim ciljevima, ali još uvijek nema apsolutne sigurnosti u vezi sa takvim razvojem događaja.
Učešće SAD u uzvratnom udaru još nije najavljeno, a velika je vjerovatnoća da će se američke trupe u budućnosti uzdržati od učešća u sukobu.
DALJE TREĆI SVJETSKI RAT?
14. aprila jutrom počeli su da se čuju glasovi kako bi Izrael mogao uzvratiti Iranu u roku od 48 sati od napada. Ako ova odluka bude donijeta i sprovedena, kako je ranije najavljeno, onda bi se napad iz Irana mogao ponoviti.
To je, koliko god smireno sve izgledalo, odnosno da se radi uzajamnim estradnim udarima, od čega su izraelski po jugu libana i Siriji dosta efektivniji u smislu nanesene štete u svakom smislu; može vrlo brzo prerasti u sukob ozbiljnijeg intenziteta, od čega bi sasvim sigurno patili najmanje Irak, Sirija, Liban, Jemen… dok bi Turska i druge zemlje islamskog svijeta, bile stavljene pred novi i obimnijim ratnim žarom pojačan pritisak domaće javnosti.
Do sada djeluje kao da Izraelu odgovara uvlačenje Irana u jedan sukob širih razmjera, te da je u ovom pogledu inicijativa na njihovoj strani, dok Iran oklijeva i pokušava da sačuva čast i pojavnost regionalne sile sa svjetskim značajem, na šta i ukazuje otvorenost i masovnost napada, koji je mogao biti izveden na jednu tačku, kako bi preopteretio PVO sistem Izraela i na datom mjestu nanio veću štetu.
Šteta koju je neprijatelj nanio, pogotovo vojnim instalacijama je u ratu vojna tajna i krije se. Uz pomoć satelitskih snimaka, ako ništa drugo, u današnje vrijeme će se dati vrlo brzo tvrditi da li su iranski projektili bili i koliko uspješni. To će biti i prvi vijesnik
