Poslednji Veličanstveni (u srpskom smislu te riječi) spontani svenarodni događaj u novijoj istoriji Srbije su bile svenarodne litije protiv održavanja sramnog Europrajda. Na tim litijama nigdje se nisu mogli čuti ni vidjeti NATO pravoslavci, koji se sada toliko bezukusno i upadljivo nameću svojim aktivizmom. Tada ih nigdje nije bilo ni čuti ni vidjeti, jer su u suštini oni bili na strani Europrajda. Nigdje nije bilo ni soroševaca ni drugosrbijanaca, niti podrške srbomrzaca iz regiona. Nije bilo autonomaša niti bilo čega što je loše i nedolično. To je bila ona čista iskonska, Svetosavko-Kosovska Srbija, i nijedan istinski rodoljub i pravoslavni hrišnjanin nije imao ni najmanje sumnje i nedoumice u vezi sa tim litijama.
Šizofrenija u kojoj nekako svoj zajednički cilj i interes vide i ultraustaše i ultranacionalisti i sodomiti i ultrapravoslavci, gdje rame uz rame stoje autonomaši i srpski integralisti u najmanju ruku predstavljaju jednu neprirodnu i nakaradnu mješavinu svega i svačega, koju svako tumači onako kako mu odgovara.
Takve mutne i neodređene mješavine svega i svačega su se po pravilu završavale katastrofalno za srpski narod, i u takvim situacijama su uvijek oni antisrpski elementi isplivavali na vrh dok bi srpski patriotski element bio potisnut na dno. Kad god se lovi u mutnom tu Srbi uvijek gube, jer su drugosrbijanci, autonomaši, Evroslinavci mnogo vještiji da prisvajaju pobjede i okupiraju vlast i institucije (tako je bilo i za vrijeme Balkanskih Ratova i za vrijeme Jugoslavije i za vrijeme DOS-a…Srbi su uvijek krvarili a antisrbi profitirali).
Za svesrpski spas je potrebna ČISTA kao suza Srpska priča u kojoj se pravoslavni Srbi objedinjuju pod znakom Časnog Krsta i koja ne daje ni najmanji prostor antisrbima i antipravoslavcima da mešetare. Jugoslovenske mješavina priče su nas uvijek preskupo koštale, ali izgleda nikako da se opametimo.
Kao izuzetno svijetao primjer za tu čistu Srpsku, Pravoslavnu porodičnu priču imali smo Litije za spas Srbije, a protiv sramnog Europrajda koje su nažalost jako brzo zaboravljene i sistematski zataškavane i ocrnjivane od strane NATO medija u Srbiji i u svijetu. Upravo zato što su takve LITIJE jedina istinska nada i istinski put za spas Srbije.
Put spasenja je vrlo jasan, iskren, čist i u sebi ne sadrži nikakvu konfuziju i šizofreniju. Kad Srbi krenu putem Svetog Save i Cara Lazara znaćemo kuda su krenuli, a ovako ne znamo ništa, a niko pametan ne ide putem koji ne zna kuda vodi…